Novčanica od 100 dolara koju je dala dvjema sestrama u avionu prije 23 godine promijenila im je živote. Sada kada su je pronašle promijenile su njezin.
Tracy Peck je u subotu obavljala svakodnevne poslove kada je dobila niz poruka i poziva koji su je šokirali – prvo od svog teniskog trenera, a zatim od najbolje prijateljice.
“Jeste li vidjeli priču CNN-a?” rekla su joj obojica. “To moraš biti ti.”
Isprva ga je Peck odmaknula. Vozila je i nije imala pojma o čemu pričaju. Zatim je stala i otvorila poveznicu koju su poslali.
Slika pisma njezina rukopisa pojavila se na Peckinom iPhone ekranu. Čim ju je vidjela, kaže, vratila su se sjećanja s vožnje avionom prije 23 godine.
Sjetila se kako je sjedila pored dviju sestara koje su bježale iz bivše Jugoslavije. Sjetila se kako su izbjeglice izgledale mlade i uplašene, kako su je podsjećale na njezine vlastite kćeri i kako je njihovo iskustvo bijega od rata bilo srceparajuće i za razliku od svega s čime se ona ikada suočila.
Sjetila se kako je posegnula u torbicu prije nego što su sišli s leta, izvukla omotnicu, napisala im poruku i unutra stavila svoje viseće naušnice i novčanicu od 100 dolara.
Peck tada nije imala pojma koliko će to značiti djevojkama. I dok nije pročitala CNN-ovu priču u subotu, Peck kaže da nije imala pojma da ju je jedna od sestara, Ayda Zugay, tražila gotovo cijelo desetljeće.
Peck koja živi u predgrađu Minneapolisa, kaže da je radila na tome da nauči svoju djecu da budu ljubazna, govoreći im da nikad ne znate kako bi vaši postupci mogli utjecati na druge. Nikad nije zamišljala da će doživjeti tako zadivljujući primjer koliko uistinu važan čin ljubaznosti može biti.
Nije bila sigurna kako doći do sestara, ali znala je da treba pokušati.
Prijatelji i obitelj pomogli su s mnoštvom tweetova, e-mailova i tekstova, a manje od dana kasnije, Peck i sestre ponovno su se okupile u emotivnom Zoom pozivu.
Rekla im je da se zauvijek promijenila čuvši ovo posljednje poglavlje njihove priče.
Ayda Zugay nije mogla vjerovati svojim očima. Tamo je, smješkajući se u sredini svog računala, bila Tracy – žena koju je toliko dugo pokušavala pronaći samo s omotnicom, imenom i vlastitim sjećanjima koja su joj mogla pomoći.
Prošle su 23 godine nakon što su sjedile jedna pored druge u srednjem redu transatlantskog leta od Amsterdama do Minneapolisa, osam godina nakon što je Zugay prvi put anonimno objavila na Redditu tražeći pomoć u pronalaženju Tracy, nekoliko dana nakon što su organizacije za zastupanje izbjeglica podijelile video o njezinoj potrazi i samo 34 sata nakon što je CNN-ova priča o njezinoj potrazi objavljena.
Zugay se sjetila žene koja je sjedila pored nje i njezine sestre nosile teniski reket i pričala o igranju u Parizu. I znala je da nikada neće zaboraviti prekrasan čin velikodušnosti koji joj je i njezinoj sestri poželjela dobrodošlicu u Sjedinjene Države. Bila je uzbuđena tako da je mnogo više ljudi sada također znalo priču – a posebno je bila uzbuđena što je vidjela mnoge ljude kako tweetaju da žele biti više poput Tracy.
“To mi grije srce više od svega što sam doživjela u životu”, rekla je.