Bivši ambasador Ukrajine u Bosni i Hercegovini, Oleksandr Levchenko, u svojoj kolumni analizira sve dublje pukotine unutar ruske države — od pobuna unutar vojnog establišmenta i korupcije u najvišim ešalonima vlasti, do djelovanja ruskih kulturnih centara u inostranstvu koji se koriste za širenje propagande i obavještajne aktivnosti.
U nastavku donosimo njegovu kolumnu.
Brojni mediji i Telegram kanali objavili su informaciju da je penzionisani ruski general Leonid Ivašov ponovo oštro kritikovao Vladimira Putina i rat protiv Ukrajine, nazivajući ga „katastrofom“ i optužujući Kremlj da vodi zemlju ka „strateškom porazu“. Još u januaru 2022. godine, mjesec dana prije početka potpune invazije, Ivašov je javno upozorio da će rat „ugroziti sam opstanak Rusije“ i pozvao Putina da podnese ostavku.
Gotovo četiri godine rata u Ukrajini nisu promijenile generalov stav. U novoj izjavi naglasio je da je Putin ranije rekao kako bi strateški poraz Rusije doveo do njenog kolapsa, ali da nikada nije objasnio šta tačno podrazumijeva pod tim pojmom.
„Naša međunarodna izolacija i činjenica da stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a podržavaju Ukrajinu već predstavljaju strateški poraz“, istakao je Ivašov.
General se osvrnuo i na Putinove prijetnje o „nenadmašnim“ nuklearnim sistemima i tvrdnje o sposobnosti Rusije da uništi Zapad.
„Držimo se rakete Burevestnik s nuklearnim pogonom i torpednog drona Posejdon kao slamke spasa. Ali Sjedinjene Države nas mogu uništiti prije nego što ove rakete uopće stignu do cilja… ako ih uspijemo i lansirati“, poručio je Ivašov.
Iako se u ruskim medijima pojavljuju izvještaji da bi trupe mogle zauzeti Pokrovsk, ključno transportno čvorište u Ukrajini, Ivašov smatra da su takvi uspjesi beznačajni.
„Napredak u blizini Pokrovska je samo taktička epizoda. Nemamo operativno-taktičkih uspjeha, a na strateškom nivou trpimo poraz u svim smjerovima“, zaključio je general.
U isto vrijeme, dok generali poput Ivašova govore o kolapsu države, istraživanja pokazuju da Rusijom vlada zatvoreni klanovski sistem. Prema analizi publikacije Projekt, na koju se poziva The Moscow Times, čak 58% sadašnjih ruskih zvaničnika potječe iz sovjetskih nomenklaturnih dinastija. Tri četvrtine ima rođake u državnim strukturama ili javnim preduzećima.
Porodične veze elite pokrivaju gotovo sve sektore društva – industriju, finansije, odbranu, energetiku, poljoprivredu, medije i društvene mreže. Najveća koncentracija klanova zabilježena je u Vijeću Federacije (86%), Državnoj Dumi (84%), Predsjedničkoj administraciji (85%) i Predsjedničkom kabinetu (68%). Među policajcima i sudijama 74% ima rođake na vlasti, među guvernerima 69%, a među članovima vlade 61%.
Predvodnik po broju rođaka zaposlenih u državnim strukturama je Ramzan Kadirov, čija je porodica zauzela čak 96 pozicija u državnim institucijama. Kavkaz je uopće lider u promociji klanova: uz Kadirova, deset visokih funkcionera s Kavkaza, uključujući senatora i milijardera Sulejmana Kerimova, osiguralo je poslove za još 191 člana porodice.
Drugu po veličini dinastiju čini sam Vladimir Putin, koji prema istraživanju ima 27 rođaka u državnim i poslovnim strukturama. Njegov rođak Denis Putin, star 25 godina, 2024. godine je postao menadžer projekta u kompaniji Sibur, s mjesečnom platom između 600 i 800 hiljada rubalja, te vlasnik 10% udjela u kompaniji Šeremetjevo. Njegov otac, Mihail Putin, zamjenik je predsjednika Gazproma, dok je Mihailova sestra Ana Civiljeva zamjenica ministra odbrane, a njen suprug Sergej Civiljev ministar energetike Rusije.
Takva mreža rodbinskih i poslovnih veza odražava način na koji Kremlj funkcioniše: kao zatvoreni sistem međusobnih interesa, gdje se lojalnost nagrađuje pozicijama, a kompetencije su od sekundarnog značaja.
„Ruski dom“ – kulturna maska obavještajnih operacija
Dana 8. novembra ove godine, njemačka agencija Deutsche Welle objavila je istragu o „Ruskom domu nauke i kulture“ u Berlinu, koji i dalje aktivno djeluje uprkos sankcijama Evropske unije protiv organizacije Rossaradnja. Prema dostupnim informacijama, ruske specijalne službe koriste infrastrukturu ove organizacije u inostranstvu za promociju interesa Moskve i provođenje obavještajnih operacija.
Kremlj kulturne centre širom svijeta koristi kao dodatne rezidencije obavještajnih službi, prikrivene pod plaštom kulturne diplomatije. Brojni njemački parlamentarci iz stranaka Zelenih i Kršćansko-demokratske unije već godinama traže zatvaranje „Ruskog doma“ u Berlinu. Aktivisti redovno protestuju ispred zgrade, ističući da je riječ o instituciji koja promoviše ruske propagandne narative i špijunsku djelatnost.
Iako su sankcije EU formalno ograničile rad centra, njemačke vlasti su dopustile minimalne aktivnosti radi administrativnog funkcionisanja, poput računovodstva i plaćanja komunalnih troškova. „Ruski dom“ je 2023. godine pokušao osporiti sankcije pred sudom, tvrdeći da je nezavisan od Rossaradnje, ali je tužba odbačena u junu 2025. godine. Sud je potvrdio da postoji direktna povezanost između tih institucija.
Slični slučajevi bilježe se i u drugim zemljama. Rumunija je 2023. zatvorila „Ruski dom“ u Bukureštu zbog širenja propagande i hibridnog ratovanja. Azerbejdžan je početkom 2025. godine zatvorio svoj centar u Bakuu, optuživši ga za špijunske aktivnosti. Najnoviji primjer dolazi iz Moldavije, čija je vlada 5. novembra 2025. godine odlučila da raskine Sporazum o kulturi s Rusijom, čime je okončano djelovanje „Ruskog doma“ u Kišinjevu. Moldavski ministar kulture Cristian Jardan izjavio je da taj centar „nije kulturna institucija, već organizacija koja je potkopavala suverenitet države“.
Analiza pokazuje da se ruska moć ne zasniva na snazi institucija, već na mreži ličnih, porodičnih i klanovskih veza koje prožimaju državni aparat. Dok Putinov režim jača propagandne operacije u inostranstvu i održava iluziju stabilnosti, iznutra ga razaraju korupcija, nepotizam i unutrašnji sukobi. Ruska država sve više liči na zatvoreni sistem koji održava sam sebe, ali koji se, bez reforme i odgovornosti, neminovno urušava iznutra.