Misteriozni otok Vozroždenija na granici Kazahstana i Uzbekistana, okružen je kilometrima toksične pustinje. Aralsk-7 područje je kojeg su ranije Sovjeti koristili za testiranje biološkog oružja. Lokacija je pravi historijski relikt Hladnog rata.
Od 60-ih do 80-ih taj je otok bila jako dobro opremljena tvrđava, spremna na otpor “kapitalističkim morskim psima”, kako su sovjetski mediji nazivali NATO zemlje. Prije toga tijekom 40-ih sovjetska vlada počela je s testiranjem antraksa, kuge, tularemije i drugog biološkog oružja u pripremi za mogući Treći svjetski rat.
To je ostavilo brojne posljedice.
Bolesti poput antraksa, boginja i kuge koje su nad tlom lebdjele u velikim oblacima upile su se i u tlo, zahvaljujući kišnici. Ovaj izolirani otok postao je skladište za najveće zalihe antraksa u povijesti.
Otok je, tvrde neki, danas prekriven slojem slanog pijeska, te prepun kancerogenih pesticida, a temperatura redovito prelazi 60 stupnjeva Celzijusa. Biljni pokrov je potpuno uništen i vide se samo kosturi sasušenog drveća. Godinama su u tom području ribari izvlačili mrtve ribe i do danas se ovo smatra jedno od najsmrtonosnijih mjesta na svijetu.
Evakuacija otoka trajala samo 24 sata
I sve je to bilo sakriveno ispod zemlje, usred ničega u Uzbekistanu i još uvijek nema službene potvrde je li ovo mjesto sigurno za posjet ili nije.
U gradu nazvanom Aralsk-7 trebalo je živjeti 1500 stanovnika, bila je izgrađena škola, restoran, vojna baza, laboratorij, zračna luka i luka, a bio je tu i disko klub, i kino, piše Ozy.
“Sudjelovali smo u testiranju biološkog oružja. Mislili smo da radimo nešto korisno i služimo našoj zemlji. To su nam govorili političari”, rekao je Dmitrij Istomin koji je na otoku služio od 1987. do 1989. godine.
Po podacima Pentagona na otoku 2002. godine više nije bilo tragova nikakvog biološkog oružja.
U augustu 2018. godine Kazahstan, koji je vlasnik polovice otoka, objavio je da je Vozroždenija sigurna i da ju se može posjetiti, no to nije rekla i uzbekistanska vlada.