Bivši ukrajinski diplomata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, analizirao je posljednji samit Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS).
U nastavku prenosimo u cijelosti njegovu kolumnu.
Prvog septembra završen je samit Šangajske organizacije za saradnju, osnovane dvije hiljade prve godine na inicijativu Rusije na osnovu „Šangajske petorke“: Kine, Rusije, Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana. Kasnije su se pridružile Indija i Pakistan (2017), Iran (2023) i Bjelorusija (2024). Turska je država posmatrač od 2021.
Kina je postepeno preuzela vodstvo od Ruske Federacije: institucionalno, smještajem sekretarijata u Pekingu, politički i finansijski, posebno nakon dva hiljade dvadeset druge, kada je Rusija oslabila zbog sankcija i izolacije. Zauzvrat, Kina promovira stvaranje razvojne banke ŠOS-a i široke ekonomske agende.
Glavni ciljevi ŠOS-a su jačanje sigurnosti, ekonomske i kulturne saradnje te borba protiv terorizma i ekstremizma. Tema ovogodišnjeg samita bila je: „Očuvanje duha Šangaja: ŠOS u akciji“. Samit ŠOS-a, kojem je prisustvovalo više od dvadeset lidera, održan je u kineskom gradu Tianjinu, a rezultirao je završnom deklaracijom.
U završnoj deklaraciji samita ne spominje se rat Ruske Federacije protiv Ukrajine, što pokazuje, s jedne strane, distanciranje globalnog Juga od problema, a s druge strane, neuspjeh Kremlja da formuliše vlastitu viziju rata. Samit je pokazao strateški pomak ka stvaranju alternativnog svjetskog sistema. Ovo je inicijativa za udaljavanje od zapadne dominacije, fokusirajući se na multipolarni poredak u kojem Kina, Rusija i druge zemlje uvode zajedničku alternativu Sjedinjenim Američkim Državama.
Također se najavljuje stvaranje alata za zaobilazni finansijski sistem: razvojne banke, energetske platforme te saradnje u oblasti vještačke inteligencije i satelitskih tehnologija. Proglašava se protivljenje „zapadnom maltretiranju“ i promocija „istinskog multilateralizma“. Xi Jinping poziva na podršku Ujedinjenim narodima kao glavnom globalnom forumu.
Prisustvo Vladimira Putina i Narendre Modija naglašava želju za stvaranjem snažne kontraekcije SAD-u, djelujući u formatu koordinacije autoritarnih zemalja i osporavanja zapadnih struktura. Samit je postavio temelje za slabljenje američke dominacije stvaranjem alternativnih finansijskih struktura, razvojem tehnološke saradnje bez učešća SAD-a i formiranjem novog multipolarnog poretka.
Istovremeno, Narodna Republika Kina samouvjereno pokazuje da je lider autoritarnog saveza koji dovodi u pitanje postojeći globalni poredak i nudi vlastitu alternativu, privlačnu mnogim zemljama. U monetarnom smislu, očekuje se smanjenje ovisnosti o dolaru i zapadnim finansijskim instrumentima.
Prema rezultatima samita, novoproglašeni centar za umjetnu inteligenciju i istraživačke inicijative formirat će alternativni tehnološki ekosistem. Jačanje antizapadnog saveza može oslabiti SAD u Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim organizacijama.
Očekivanja da će stroga politika sankcija vezati Indiju za zapadni svijet nisu se pokazala tačnim; naprotiv, došlo je do situacijskog saveza između Indije i Kine, što zahtijeva pažnju Washingtona da razvije novu strategiju za Indiju. Ipak, duboke kontradikcije između Pekinga i New Delhija ukazuju da ovaj savez možda neće biti dugotrajan.
Akcije SAD-a usmjerene na odvajanje Rusije od Kine, nuđenjem široke ekonomske saradnje, nisu bile efikasne. Moskva gradi bliske odnose s Pekingom, što povećava potencijal obje zemlje i omogućava im da izazovu Sjedinjene Američke Države. Aktivno učešće ruskog predsjednika Putina na samitu pokazuje da su potrebni oštri pristupi prema Rusiji, kao agresoru i kao zemlji koja, u saradnji s Kinom, gradi novi svjetski poredak.
U svom govoru na samitu, Putin je ponovio teze koje je ranije iznio. Prema njegovim riječima, stav Rusije „je da se sigurnost jedne zemlje ne može garantovati na štetu sigurnosti druge“. Istovremeno, nije shvatio da je upravo Rusija ta koja traži sigurnosne garancije za sebe na štetu sigurnosti Ukrajine.
Izjavio je da Moskva „veoma cijeni napore“ Kine, Indije i drugih „partnera“ koji su pozvani da pomognu u rješavanju rata u Ukrajini. A nedavni rusko-američki sastanak na Aljasci nazvao je sastankom koji otvara put miru u Ukrajini, ne spominjući da je riječ o uslovima Moskve. Ponovio je narative o potrebi uklanjanja „korijenskih uzroka“ rata, iako je on sam glavni uzrok sukoba.
Šef Kremlja razgovarao je o rješavanju rata s indijskim premijerom Narendrom Modijem i turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. I Modi i Erdogan su prije samita u Kini telefonski razgovarali s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
„Indija i Rusija se podržavaju čak i u teškim vremenima i stoje rame uz rame. Naša bliska saradnja je važna ne samo za narod obje zemlje, već i za međunarodni mir, stabilnost i prosperitet“, rekao je Modi, pozdravljajući napore usmjerene na rješavanje rata u Ukrajini. „Nadamo se da će sve strane djelovati konstruktivno. Moramo pronaći način da što prije okončamo sukob i postignemo trajni mir.“
Generalni sekretar UN-a António Guterres pozvao je na mir u Ukrajini, naglašavajući: „U Ukrajini je odavno trebalo primirje koje će dovesti do pravednog, sveobuhvatnog i održivog mira – u skladu s Poveljom UN-a, međunarodnim pravom i rezolucijama UN-a.“
Govoreći na samitu, Guterres je istaknuo da je svijetu potrebna zajednička akcija kako bi se prevazišli izazovi poput klimatskih promjena, digitalne sigurnosti i neravnomjernog razvoja.
Drugog septembra Xi Jinping i Vladimir Putin održali su bilateralne razgovore u Pekingu. Kremljski lider zahvalio se Xiju na „toplom dočeku“ i rekao da su odnosi Moskve i Pekinga na „neviđeno visokom nivou“. Podsjetio je na sovjetsko-kinesko „bratstvo po oružju“ tokom Drugog svjetskog rata, naglašavajući povjerenje i međusobnu podršku. Xi Jinping je zauzvrat Putina nazvao „starim prijateljem“ i poručio da je Kina spremna sarađivati s Rusijom u cilju razvoja, podrške međunarodnoj pravdi i stvaranja „pravednog i razumnog sistema globalnog upravljanja“.
Zemlje su potpisale dugo očekivani sporazum o izgradnji gasovoda „Snaga Sibira-2“, kojim bi se godišnje isporučivalo pedeset milijardi kubnih metara gasa iz zapadnog Sibira u sjevernu Kinu. Time bi Moskva nadoknadila gotovo polovinu izvoza gasa u Evropu koji je izgubila od početka rata protiv Ukrajine.
Kako piše „Financial Times“, Peking se ponovo zainteresirao za projekt nakon vojnog sukoba između Irana i Izraela dvije hiljade dvadeset pete godine. Sporazum predviđa tridesetogodišnji ugovor o isporuci plina, a cijena će biti niža nego u Evropi.
Kao rezultat samita, Kremlj nije uspio nametnuti svoj stav o ratu u Ukrajini Kini, Indiji i drugim učesnicama događaja. Moskva nije uspjela povećati diplomatski pritisak na Ukrajinu i njene partnere.
Kijev naglašava da je bez postizanja pravednog mira nemoguće govoriti o održivom globalnom razvoju, međunarodnoj sigurnosti i ravnopravnoj trgovinskoj saradnji. Rusija pokušava prikazati svoje učešće na samitu kao Putinov povratak iz međunarodne izolacije. Međutim, kineski i zapadni mediji ukazuju da je status ruskog lidera mnogo skromniji – on je ostao „počasni gost“, dok je dolazak delegacija iz Indije i Turske bio zaista značajan događaj.