Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
“Brazilski predsjednik Lula da Silva po ko zna koji put se oglasio nagovijestivši neophodnost početka pregovora za završetak rata u Ukrajini. Pritom, kazao je da se Ukrajina mora ‘odreći’ Krimskog poluotoka, jer ‘Volodimir Zelenski ne može dobiti sve’. Ovo je vrlo čudna izjava šefa članice Ujedinjenih nacija, jer se svi učesnici moraju pridržavati principa teritorijalne cjelovitosti. Ukrajina je osnivačica UN-a i bila je među prvim članicama te ne može imati gori tretman jer to ne promoviraju Statut i međunarodne konvencije UN-a. Pritom, Ruska Federacija je na nezakonit način zauzela mjesto SSSR-a – bez prolaska formalne procedure učlanjenja u ovu organizaciju, a sada narušava fundamentalne principe UN-a i diskreditira svjetski poredak svojim trenutnim predsjedavanjem Savjetom bezbjednosti.
Ruska Federacija pokrenula je rat protiv Ukrajine i cilj joj je bio uništenje njenog državnog suvereniteta, ali to neće uspjeti uraditi. Potom je brazilski predsjednik odlučio biti mirovnim posrednikom dajući prijedlog kojim uvažava pravo postojanja Ukrajine, ali bez jednog dijela njene teritorije. Zašto? Ruski medvjed želi neki plijen i pri ruci se našao Da Silva. On je osuđivao ruski napad na Ukrajinu, ali ipak smatra da Ruska Federacija mora nešto dobiti, da ne bi Vladimir Putin, koji se usudio početi rat, bio posramljen pred svojim narodom. Brazil je započeo akciju spašavanja najvećeg zločinca savremenog doba, protiv koga je izdat nalog za hapšenje Međunarodnog suda zbog krađe ukrajinske djece. Osim toga, za ratne zločine u Ukrajini Putin će odgovorati pred Posebnim međunarodnim tribunalom, ali to ne brazilskog predsjednika ne brine previše.
Po njegovom mišljenju, bilo bi fer da se Ukrajina dobrovoljno odrekne vlastite teritorije po cijenu sklapanja mirovnog sporazuma s Kremljem. Možda bi, da bi pravda bila zadovoljena, Da Silva bi se trebao odreći dijela brazilske teritorije, koja je bila oduzeta vojno od Bolivije i djelomično Perua. 120 godina prije, Brazil je nasilno preuzeo od ovih dviju zemalja teritoriju Akri, koja je bila bogata prirodnim resursima.
Moguće je da je Putin ‘kupio’ Da Silvu izmišljenom pričom o navodnom historijski ruskom Krimu te ga zato podržava po ovom pitanju, a nije upoznat sa detaljima. Đavo se uvijek krije u detaljima. Moramo napomenuti da je Rusija zauzela Krim vojnim putem 1783. godine. Prije toga Moskva nije imala nikakvih historijskih tačaka sa poluotokom koji ima bogato kulturno i historijsko nasljeđe. Moram brazilskim diplomatama naglasiti da zadnjih 3200 godina postojanja poluotoka imamo tačna pismena i arheološka svjedočenja njegovog društveno-političkog razvoja. Krim je bio u sastavu Rusije manje od 170 godina – od 1783. do 1917. godine. 1941–1944. bio je pod nacističkom okupacijom. U maju 1944. godine, poluotok je bio oslobođen od strane boraca Četvrte ukrajinske fronte. Za usporedbu, Krim je bio pod vladarstvom iranskog plemena Skita više od sedamsto godina; poslije trećeg stoljeća naše ere, došlo je doba dominacije plemena turskog porijekla. Osim toga, u gorskom dijelu Krima živjele su pridošlice iz Skandinavije – germanska plemena Goti (2–15. st.). Na morskoj obali Krima bili su osnovani brojni antički gradovi, pa je tako Rusija preinačila nazive većine krimskih gradova krajem XVIII stoljeća (1783). Još od 530. godine p.n.e., grad Kerč nosio je antički grčki naziv Pantikapej; Sevastopolj je od V stoljeća prije Krista nosio naziv Hersones Tavrijski. Samo ova dva grada imaju historiju dužu od 2500 godina, a u to spada 170 godina ruskog vladanja… to ne znači ništa. Krimski Kanat je, kao država Krimskih Tatara, vladao poluotokom od 1449. do 1783.; to su 334 godine. Kijev je vladao Krimom od 968. do 1094. preko Tmutarakanske kneževine, koja je bila u sastavu Kijevske i Černigovske kneževine. I od 1954. do privremene ruske okupacije 2014. godine, što je ukupno skoro 190 godina. Historijski, Krim ne može biti ruski.
Vladimir Putin razumije da kad izgubi većinu privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija da će moći politički preživjeti samo ako uspije zadržati i legalizirati okupaciju Krima. Gubitak poluotoka Putinu znači gubljenje vlastite glave i ponosa, prisvojene titule novog cara kakav je bio Petar I. Kremlj po svijetu angažira svoje pristaše, da bi se nekako izvukao iz klopke u koju je sam upao. Deklarativno traži zadržavanje svih privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija, a realno – pristao bi samo na rusku legalizaciju Krima. To je naglasio i Da Silva, potcrtavajući to ‘kompromisnim rješenjem’. Vraćanje Ukrajine u okvire međunarodnih granica nije traženje tuđeg. O tome govore sve postojeće međunarodne konvencije i Statut UN-a. Moskva evidentno pljuje na postojeće međunarodno pravo. Da li to želi uraditi i brazilski predsjednik? Ovaj je rat, realno, počeo od nezakonite ruske okupacije Krima krajem februara 2014. On se i mora završiti tu na poluotoku potpunom deokupacijom i vraćanjem plavo-žute zastave. Kako je rekao predsjednik Volodimir Zelenski, međunarodni će odnosi vratiti dostojanstvo i poredak samo onda kad se na Krimu počne vihoriti ukrajinska zastava. Ko ovo ne razumije – faktički zagovara vođenje mnogih ratova tokom XXI stoljeća. To jesu planovi Kremlja, ali nisu čitave međunarodne zajednice.”