Plaćenici i strani borci različitih usmjerenja slili su se u Ukrajinu; među njima su Evropljani, Afrikanci, Amerikanci, bijeli supremacisti, radikalni islamisti ili avanturisti. Došli su s ciljem da se pridruže ovom ili onom taboru, što više komplicira nego olakšava stvari.
Procjene njihovog broja uveliko variraju ovisno o izvorima, s tim da ne postoji pouzdan izvor koji bi potvrdio ove brojke. Prema pojedinim procjenama stiglo ih je hiljade, dok drugi procjenjuju da je riječ o desecima hiljada.
Međutim, oba tabora otvoreno govore o njihovom prisustvu s vremena na vrijeme, jer su “strani borci važno propagandno oruđe”, kaže James Rands, analitičar Britanskog obavještajnog instituta.
“Za Ukrajince, prisustvo stranih dobrovoljaca šalje signal njihovim trupama i civilima da dobijaju međunarodnu podršku. Što se tiče Rusa, Čečeni i plaćenici Wagner grupe su jedinice koje dolaze s iskustvom iz prošlih sukoba”, napominje Rands.
Početkom marta, ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova je saopćilo da se oko 20.000 stranih boraca, uglavnom iz evropskih zemalja, dobrovoljno prijavilo da se bore u redovima nacionalnih snaga.
Moskva, sa svoje strane, mobilizira plaćenike iz privatne kompanije “Wagner” i izrazila je podršku za raspoređivanje Sirijaca.
Problemi i zablude
Ove brojke se ne mogu ni usporediti s brojem onih koji su zapravo otišli u Siriju 2010-ih, a prema procjenama zapadnih stručnjaka taj broj iznosi oko 40.000. Čini se da je regrutiranje u ovoj fazi individualno, spontano i očigledno neefikasno.
James Rands tvrdi da “uprkos mnogim izvještajima, nema uvjerljivih dokaza da strani borci prave razliku na frontovima.” Često dolaze sa svojim problemima, zabludama i slabostima. Traže oružje, ne govore jezik, ne poznaju teren, rekao je.
Ima i onih koji pate od psihičkih problema, tu su i ovisnici o drogama, kriminalci ili nasilni ekstremisti vođeni ideologijama koje nemaju nikakve veze sa sukobom u koji se upuštaju.
Često ih je teško dodijeliti jedinicama pod koherentnom komandom gdje bi poštovali disciplinu, usvojene taktike i ovladali borbenim djelovanjem.
Dr. Vera Mironova sa Univerziteta Harvard, koja je lično upoznala neke strane borce, napominje da su “neki od njih izbačeni zbog psihičkih problema”. Ističe da se “mnogi od njih neće nikada približiti borbenim linijama”, iako su pojedini spremni podmititi vojsku da im dozvoli da se bore.
Daniel Byman, profesor na Univerzitetu Georgetown u Washingtonu, pravi usporedbu sa situacijom na drugim poprištima u posljednje vrijeme i napominje da su mnogi dobrovoljci “u suštini nesposobni za ratna područja”.
Ističe da teško podnose nedostatak osnovnih stvari poput toplog obroka ili potrebu da spavaju na otvorenom. ”Veliki broj njih ima slabe sposobnosti i vratit će se kućama”, rekao je Byman.
”Tik-tok snage”
Rands je skrenuo pažnju na video klip koji prikazuje borce iz Čečenije kako se mole, koji je trebao zastrašiti protivnike. Umjesto toga, ovaj snimak je iskorišten za utvrđivanje njihove geografske lokacije i da im se napravi zasjeda, u kojoj su mnogi od njih ubijeni, uključujući i komandant.
“Ukrajinci ih zovu ‘Tik Tok specijalne snage'”, kaže on, sugerirajući da su dobri samo u snimanju video klipova.
Međutim, i Kijev i Moskva pokušavaju da reguliraju priliv ovih boraca koji bi, dugoročno gledano, mogli pomoći u izvođenju preciznih operacija na lokalnom nivou. Ali dugoročni rizici su veliki, prvo na ratnom poprištu, a zatim i kada se budu vraćali kući.
Jednako zabrinjava mogućnost njihovog upuštanja u druge vrste nasilja, a ako se “rat pretvori u dugotrajnu pobunu, scena će se promijeniti”. To bi moglo rezultirati “ekstremističkim narativima”, upozorava Naureen Chowdhury Fink, izvršna direktorica Centra Soufan.
Chowdhury dodaje da će po povratku kući “mnogi steći iskustvo u borbi i imati koristi od međunarodnih mreža koje su satkali, a mogli bi ih aktivirati za nove ciljeve. Oni koji žele činiti zlo možda će biti sposobniji da to i učine”.