Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
„Smrtonosni napad na Sumi, koji je Rusija izvela nekoliko dana ranije, bio je još jedan podsjetnik na krvavu cijenu invazije koju je pokrenuo Vladimir Putin. Istovremeno je naglašeno koliko je utjecaj američkog predsjednika Donalda Trumpa na okončanje borbi i dalje ograničen, uprkos njegovim glasnim obećanjima da će brzo okončati rat. Štrajk je uslijedio samo dva dana nakon što se Putin sastao s Trumpovim specijalnim predstavnikom, Steveom Whitkoffom, što je njihov treći sastanak od februara.
Uprkos međunarodnom bijesu, uključujući osudu evropskih lidera, Trump se ograničio na to da kaže: ‘Užasno. Rečeno mi je da su pogriješili.’
Napori za postizanje diplomatskog rješenja postaju sve neučinkovitiji. Prvobitni cilj uspostavljanja primirja do Uskrsa sada izgleda malo vjerojatan. Iz javnog prostora nestala je i priča o mogućem susretu Trumpa i Putina. Istovremeno, ranije dogovoreni privremeni prekid napada na energetsku infrastrukturu završava se za samo par dana, a dogovori o prekidu vatre u Crnom moru ostali su neispunjeni: Rusija insistira na ukidanju sankcija kao preduvjetu. Neuspjeh diplomatije povećava rizike od eskalacije na bojnom polju.
Trump je još jednom izjavio da ‘Rusija treba da krene’ po pitanjima sporazuma, ali nije pokazao nikakav direktan pritisak na Kremlj. Problem je, kako Bloomberg ističe, u tome što je Trump zapravo već položio svoje karte na sto: njegov cilj je jednostavno zaustaviti rat po svaku cijenu, dok Putin demonstrira da je spreman da nastavi sa napadima dok ne dobije ono što želi.
Udar balističkih raketa na Sumi, u kojem je poginulo najmanje 35 civila, nije bio nesretan slučaj ili nesretna greška – bio je dio smišljene vojne strategije Rusije. Politico to naglašava. Udarac za Sumi bio je dvostruk: nakon prve eksplozije, pet minuta kasnije čula se druga – usmjerena na spasioce koji su stigli na mjesto događaja. Ovo je tipična ubilačka taktika koju je Rusija ranije koristila u Siriji, pogađajući bolnice, pijace i stambene četvrti.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao je postupke Rusije ‘brutalnim’ i pokazateljima ‘ludila’. Trumpov specijalni izaslanik Keith Kellogg rekao je da štrajk ‘prelazi sve granice pristojnosti’. Kremlj takve udare opravdava izmišljenim tvrdnjama o ‘vojnim ciljevima’, iako u stvarnosti udari često pogađaju stambena naselja, bolnice, porodilišta – odnosno mjesta gdje civili masovno ginu.
Pentagon potvrđuje: Rusija namjerno napada civilnu infrastrukturu kako bi demoralizirala stanovništvo – ova strategija traje od 2022. godine i, između ostalog, uključuje stalne napade na energetski sistem Ukrajine. Rat koji Putin vodi je totalni rat bez pravila, sličan kampanjama u Groznom 1999., Siriji od 2015. i Ukrajini od 2022.
Podsjetimo, nakon Putinovog telefonskog razgovora s Trumpom, Moskva je odmah aktivirala novi val napada, uprkos prijedlogu o prekidu vatre koji je podržala Ukrajina. Kremlj nastavlja da koristi pregovore kao paravan za vojnu akciju.
U međuvremenu, Sjedinjene Države neće razmatrati ukidanje sankcija Rusiji dok ne pristanu na prekid vatre u Ukrajini. To je izjavila portparolka američkog State Departmenta, Tammy Bruce, tokom brifinga. Ona je naglasila da će Washington nastaviti da insistira na postizanju primirja i da neće činiti ustupke dok se nasilje nastavi.
‘Neće biti pregovora, odluka, dogovora dok se ovaj pokolj ne zaustavi’, naglasila je Bruce.
Prema njenim riječima, nakon posljednjeg masovnog granatiranja Sumija, u Washingtonu su se pojavile ozbiljne sumnje u iskrenost izjava Kremlja o njegovoj želji za mirom. SAD neće sklopiti bilateralne sporazume s Rusijom niti ublažiti sankcije dok se ne postigne prekid vatre u Ukrajini.
‘Neće biti pregovora ili dogovora dok traje ovaj pokolj’, naglasila je Bruce. Ona je napomenula da se nakon udara dvije balističke rakete na Sumi u Washingtonu pojavljuju sumnje ko zaista želi mir i prekid vatre.
Glasnogovornica State Departmenta nazvala je rat u Ukrajini ‘mlinom za meso’, ističući da situacija ostaje nepromijenjena, ali SAD nastavljaju raditi na uspostavljanju primirja.
Generalni sekretar NATO-a, Mark Rutte, posjetio je Ukrajinu i posjetio Odesu zajedno s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Generalni sekretar NATO-a govorio je o mogućnosti da Ukrajina u budućnosti postane članica Sjevernoatlantske alijanse.
‘Hoće li Ukrajina postati članica NATO-a? Da, apsolutno. Ovo je bio rezultat Vašingtonskog samita: put Ukrajine ka NATO-u je nepovratan. I ništa se nije promijenilo’, rekao je Rutte.
Međutim, često smo svjedoci kako se Ukrajina ohrabruje da okonča rat pod nepovoljnim uvjetima, namećući ideju o slabljenju zapadne podrške Kijevu. Ali većina evropskih partnera razumije da je Ukrajina strateški partner, a ne sredstvo za razmjenu i forsiranje mira bez garancija nije mir, već jednostavno pauza prije sljedećeg rata. Stoga evropski partneri nastavljaju da podržavaju Ukrajinu izgradnjom sistemske interakcije sa Kijevom. Oni ne odbijaju podršku, već je pretvaraju u sistemsku, dugoročnu interakciju sa Ukrajinom kao punopravnim elementom evropske sigurnosne arhitekture, što je potvrdila i nedavna posjeta generalnog sekretara NATO-a, Marka Ruttea, Kijevu i Odesi. Ova posjeta nije samo čin političke solidarnosti, već i signal dugoročnog interesa Zapada za stabilnost Ukrajine kao važnog igrača na evropskom geopolitičkom pejzažu. Generalni sekretar NATO-a, Mark Rutte, u kontekstu nedavnog granatiranja ukrajinskih gradova, ukazao je na razliku između diktature i demokratije, između Ukrajine i Rusije. Ovaj stav imao dok je još bio premijer Holandije. Holandija trenutno igra ključnu ulogu u formiranju koalicije za snabdijevanje opremom ukrajinske protuzračne odbrane, uključujući Patriot, najvažniju komponentu za zaštitu ukrajinskih gradova od ruskog terora. Pored toga, zemlje članice EU i NATO sve više integrišu Ukrajinu u jedinstven sistem kolektivne bezbjednosti i vojno-industrijske saradnje, postavljajući temelje za novi kvalitet partnerstva.
Istovremeno, razvoj sistemske podrške nije znak zamora, već prelazak na strateško razmišljanje, gde se Ukrajina posmatra kao stabilan element evroatlantske stabilnosti, a ne samo kao objekat humanitarne ili vojne pomoći. Istovremeno, Ukrajina zadržava status prioritetnog pitanja na dnevnom redu ključnih međunarodnih bezbjednosnih institucija, a ta pažnja se samo transformiše – sa reaktivne podrške na proaktivnu integraciju u odbrambenu i političku arhitekturu Alijanse.
Naprimjer, u Sjedinjenim Državama, uprkos složenim domaćim političkim debatama, pitanje podrške Ukrajini ostaje dio strategije nacionalne sigurnosti. Razmatra se u kontekstu odvraćanja autoritarnih režima i zaštite demokratskog svjetskog poretka.
Zemlje članice NATO-a prelaze na novi model dugoročne podrške odbrambenim sposobnostima Ukrajine, u okviru kojeg se razgovara o stvaranju posebnog mehanizma koordinacije u sjedištu Alijanse, koji će omogućiti održavanje stabilne pomoći bez obzira na promjene u političkim kursevima pojedinih zemalja.
Fokus se pomjera sa taktičke podrške na strateško partnerstvo, gdje je Ukrajina pozicionirana ne samo kao primalac pomoći, već i kao budući garant regionalne sigurnosti i izvor stabilnosti na istočnom krilu NATO-a. Isto tako, Zapad nije umoran od Ukrajine, već se prilagođava dugotrajnoj prirodi rata, prelazeći sa hitnih rješenja na formiranje dugoročne politike podrške, uzimajući u obzir odbrambene, ekonomske i socijalne dimenzije.
Rat Rusije protiv Ukrajine postao je lakmus-test za transformaciju cjelokupnog evropskog sigurnosnog sistema. U ovom kontekstu, ‘umor’ je više vanjska manifestacija prilagođavanja novim izazovima nego gubitak interesa ili odlučnosti.
Ukrajinski partneri uvode dugoročne instrumente finansiranja, podržavajući vojno-industrijski kompleks i koaliciju u ključnim oblastima (zračna odbrana, artiljerija, mornarica, dronovi, cyber bezbjednost)… a političko vodstvo zapadnih zemalja nastoji da minimizira ‘slučajnost’ pomoći i stoga stvara strukturne mehanizme koji garantuju stabilnost podrške Ukrajini u godinama koje dolaze, bez obzira na rotacije vlada.“