Susret Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Xi Jinpinga u kineskom Shenzhenu predstavljen je kao historijski događaj jer su se lideri Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine prvi put našli za istim stolom. Međutim, sastanak nije donio značajnije rezultate, ocjenjuje vanjskopolitički analitičar Fred Kaplan u analizi za magazin „Slate“.
Čini se da američki predsjednik Donald Trump susret doživljava drugačije. Ubrzo nakon dolaska u Šenžen, gdje ga je kineski predsjednik Xi Jinping dočekao uz velike počasti na aerodromu, novinari su ga pitali kakav ishod očekuje od sastanka.
„Mislim da sam to već dobio, jer je odnos koji imam s Kinom sjajan“, odgovorio je Trump.
Dodao je da Xi „nikada nije došao na aerodrom nekoga dočekati“, ocijenivši takav gest kao „veliku pobjedu za nas“.
Doček važniji od dogovora
Upravo u tom odgovoru Kaplan vidi problem Trumpovog pristupa diplomatiji. Prema njegovoj ocjeni, američki predsjednik preveliku pažnju posvećuje ceremonijama i ličnim odnosima s drugim državnicima, dok konkretni rezultati i izostanak dogovora ostaju u drugom planu.
Dolazak Xija na aerodrom mogao je predstavljati znak poštovanja ili pokušaj da se udovolji Trumpu, ali sam po sebi nije značio da je postignut napredak u rješavanju bilo kojeg važnog međunarodnog pitanja, navodi Kaplan. Dodaje da su drugi svjetski lideri odavno shvatili koliko Trumpu znače ovakvi simbolični gestovi.
Trojica predsjednika sastala su se na završetku konferencije Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN), koji okuplja jedanaest zemalja. Njihov razgovor trajao je oko sat i po.
Kaplan ističe da ozbiljni samiti velikih sila obično traju satima, pa čak i danima, dok je vrijeme izdvojeno za susret u Shenzhenu bilo jedva dovoljno za uvodna obraćanja i prevođenje.
Četiri tačke bez konkretnih obaveza
U zajedničkom saopćenju nakon sastanka navedene su četiri oblasti u kojima je postignuta saglasnost: reforma Ujedinjenih naroda, bez konkretnih detalja; povećanje proizvodnje nafte; nastavak razgovora o smanjenju nuklearnog rizika, ali bez obaveze smanjivanja nuklearnih arsenala; te pitanje suverenog imuniteta od međunarodnih sudova.
Kaplan smatra da nijedna od ovih tačaka ne podrazumijeva konkretne obaveze niti jasno definirane korake, pa čak ni pokretanje sistematskih pregovora. Posebno kritikuje zajednički stav o imunitetu državnih zvaničnika, u kojem vidi odnos trojice lidera prema međunarodnom pravu.
Iako sastanak nije donio opipljive rezultate, Xi Jinping i Putin imali su razloga za zadovoljstvo, smatra analitičar. Kineski predsjednik bio je domaćin međunarodnog skupa i za istim stolom nastupio kao ravnopravan sagovornik liderima SAD-a i Rusije.
Za Putina je, s druge strane, samo učešće na konferenciji značilo priliku da se predstavi kao dio međunarodne političke scene, uprkos izolaciji koja ga prati od početka ruske invazije na Ukrajinu prije gotovo pet godina.
Trumpova očekivanja
Trump je, prema Kaplanovoj analizi, unaprijed podigao očekivanja od susreta. Nadao se razgovorima o smanjenju nuklearnog naoružanja, ali i okončanju ratova u Ukrajini i Iranu. Ipak, analitičar tvrdi da Putin i Xi Jinping nisu pokazali interes za takve teme.
Prema njegovoj ocjeni, Xi želi nastaviti jačati kineski nuklearni arsenal sve dok ne dostigne veličinu američkog i ruskog. Putin je, nakon ukrajinskog napada na Krimski most, objavio prekid svih pregovora o ratu u Ukrajini. Kaplan podsjeća da ni raniji pregovori, prema njegovom mišljenju, nisu bili ozbiljni.
Ni kineski predsjednik nije želio razgovarati o Ukrajini, navodi analitičar, ukazujući na kinesku kupovinu ruske nafte i isporuke vojne tehnologije Rusiji.
Putin i Xi Jinping izbjegavali su i pitanje rata u Iranu, zemlji kojoj, prema Kaplanovim navodima, pomažu kroz trgovinu, oružje i obavještajne podatke.
Kaplan smatra da je Trump u Šenžen stigao bez jasnog plana i s malo političkih aduta, posebno nakon neuspjeha opsežnog bombardiranja Irana i teškog poraza njegove stranke na izborima na sredini mandata.
Tokom susreta obojici se obraćao prijateljskim tonom. Putinu je rekao da mu je „čast biti s Vladimirom“, dok je Xiju poručio da mu je „čast biti s njim, gospodine predsjedniče“.
Šta slijedi nakon susreta?
Kaplan pretpostavlja da se Trump u Washington vratio zadovoljan, uvjeren da mu je mjesto za stolom „velike trojke“ potvrdilo status svjetskog lidera. Takav osjećaj mogao bi mu, smatra analitičar, pomoći da potisne u drugi plan politički poraz koji je njegova stranka doživjela u SAD-u.
Američki predsjednici kojima se približava kraj mandata, a čija stranka izgubi kontrolu nad Kongresom, često se više okreću vanjskoj politici, gdje imaju veći prostor za djelovanje.
Međutim, Kaplan ocjenjuje da Trump nije predstavio jasne i konstruktivne ciljeve. Sumnja i da bi ih mogao ostvariti oslanjajući se na svoje glavne izaslanike Jareda Kushnera i Stevea Witkoffa.
Zbog toga ostaje otvoreno pitanje na koji će način Trump pokušati ponovo preuzeti inicijativu. Kaplan navodi nekoliko mogućih scenarija: hoće li nastaviti bombardirati Iran ako ne uspije postići sporazum pod svojim uslovima, dodatno se udaljiti od Kijeva i tako olakšati Putinu obnovu ruske sfere utjecaja ili postati manje zainteresiran za sudbinu Tajvana, što bi odgovaralo Xiju.
Analitičar ova pitanja navodi kao moguće posljedice Trumpove politike, a ne kao rezultate ili dogovore postignute na samitu.
Putin spomenuo Jaltu
Zabrinutost u Evropi da bi trilateralni susret mogao podsjetiti na konferenciju na Jalti 1945. godine dodatno je pojačana Putinovom izjavom. Na pitanje o mogućnosti „nove Jalte“, ruski predsjednik odgovorio je:
„Što se tiče nove Jalte, šta je uopće bilo tako loše u Jalti?“
Sporazum postignut pretkraj Drugog svjetskog rata potvrdio je položaje savezničkih vojski SAD-a, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza, a ostao je upamćen kao simbol podjele Evrope na interesne sfere velikih sila.
Kaplan zaključuje da su Putin i Xi Jinping sastanak u Shenzhenu iskoristili kako bi učvrstili svoje pozicije u svijetu u kojem je američki utjecaj oslabio. Trumpovo zadovoljstvo ceremonijom i prijateljskim odnosima, smatra analitičar, prikriva činjenicu da se iz Kine vratio bez konkretnih dogovora o pitanjima koja je sam označio kao važna.