Turski ministar odbrane Yaşar Güler iskoristio je konferenciju povodom 74. godišnjice pristupanja NATO-u kako bi poručio da bi isključivanje Ankare iz evropskih odbrambenih inicijativa moglo više naštetiti sigurnosti Evrope nego smanjenje američkog prisustva na kontinentu.
Na skupu održanom 9. aprila, koji su organizirali Predsjedništvo za komunikacije i Fondacija SETA, Yaşar Güler je kritikovao Evropsku uniju zbog nevoljkosti da u potpunosti otvori svoje odbrambene inicijative za Tursku.
Podsjetio je da je Turska članica NATO-a, ali ne i Evropske unije, zbog čega, kako je naglasio, dva različita seta pravila u praksi ograničavaju saradnju sa državama članicama Unije.
“Inače, procjenjujemo da bi takav pristup Evropske unije nanio više štete evropskoj sigurnosti i otpornosti nego smanjenje američkih snaga u Evropi”, rekao je Güler, upozoravajući na posljedice odbrambenih projekata koji marginalizuju saveznike izvan EU, poput Turske.
On je poručio i da Turska više nije država na periferiji NATO-a na jugoistočnom krilu. Kako je naveo, to je središnji saveznik sposoban da generiše sigurnost na cijelom evropskom teatru.
Gülerove poruke, izrečene uoči NATO samita 2026. godine u Ankari ovog ljeta, predstavljene su kao odraz turskog viđenja vlastite uloge u savezu i ocjene brzo mijenjajućeg međunarodnog sigurnosnog okruženja.
Ministar je najavio da će Turska preuzeti komandu nad NATO Savezničkim snagama za brzo reagovanje u periodu od 2028. do 2030. godine. Prema ocjeni Serhata Güvença, profesora međunarodnih odnosa na Univerzitetu Kadir Has u Istanbulu, “Turska je postala jedan od rijetkih NATO saveznika sposobnih da doprinesu u više operativnih domena u značajnom obimu”.
Güvenç smatra da zemlje na istočnom krilu NATO-a, među kojima su Poljska, Rumunija, baltičke države i nordijski saveznici, sve više prepoznaju vrijednost Turske dok Evropa nastoji da pojača odvraćanje Rusije i istovremeno upravlja nestabilnošću na jugu.
Ankara, s druge strane, u kontaktima s evropskim partnerima naglašava da može ponuditi veliku stalnu vojsku, značajno borbeno iskustvo, geografski položaj između Evrope i Bliskog istoka te odbrambenu industriju sposobnu za brzu proizvodnju dronova, municije, oklopnih vozila i pomorskih platformi.
Prema tumačenju vlasti u Ankari, fokus na Evropu ne proizlazi samo iz želje za priznanjem ili utjecajem. U uvjetima složenih prijetnji, smatra se da bi oslabljen NATO ili fragmentirana evropska odbrambena arhitektura mogli ostaviti Tursku strateški izloženijom u periodu rastuće regionalne nestabilnosti.
Penzionisani brigadni general Hüseyin Fazla, predsjednik ankaranskog think tanka STRASAM i bivši pilot Ratnog zrakoplovstva, ocijenio je da su operativni doprinosi Turske i kapacitet njene odbrambene industrije ojačali argumente za dublju integraciju u evropsko odbrambeno planiranje.
“Posljednjih godina, napredak koji je Turska ostvarila u svojoj odbrambenoj industriji primorava evropske prijestolnice da sarađuju s Ankarom”, rekao je Fazla.
Dodao je da su doprinosi vojne tehnologije kroz formalne procese planiranja odbrane u okviru saveza bili dovoljno vidljivi da ih priznaju i visoki NATO komandanti.
Ipak, odbrambena integracija Turske kroz kanale EU suočava se sa znatnim političkim preprekama. Fazla ističe da PESCO okvir i višemilijardni Evropski fond za odbranu funkcionišu na principu jednoglasnosti, čime Grčka i administracija kiparskih Grka imaju pravo veta na tursko učešće.
“Grčka i Kipar ne doživljavaju integraciju Turske u evropsku odbrambenu arhitekturu kao doprinos vlastitoj sigurnosti, već kao slom svoje strategije balansiranja Turske unutar EU”, rekao je Fazla.
Kao dodatnu prepreku navodi političku kulturu, jer se dobar dio zapadne Evrope, posebno Francuska i Njemačka, opire formalnom priznavanju Turske kao centralnog strateškog partnera.