Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
„Kako je poznato, kći ruskog ministra odbrane, Sergeja Šojgua – Ksenija, Novu je godinu slavila u Dubaiju, u Arapskim Emiratima. Ona je bila sa svojim suprugom – ruskim propagandistom Stoljarovim. Jasno da je odmor bio premium klase – bili su u najskupljim hotelima i restoranima. Interesantno je da je Ksenija u istom Ministarstvu odbrane Ruske Federacije, na čelu odjela koji informacijski podržava održavanje ‘specijalne vojne operacije u Ukrajini’. Tako Šojguovoj kći nije u interesu da dođe negdje podržati svoje vojnike na ratištu. Samo je jednom bila u okupiranom Lugansku, koji se smatra relativno mirnim mjestom u odnosu na svakodnevnu paljbu, pa je odmah nakon tog stresa otišla na odmor u Dubai. Izgleda da je ratovanje isključivo stvar namijenjena siromašnim Rusima. U Ukrajini neslavno ginu njihovi sinovi i očevi da bi Kremlj zadovoljio svoje nevjerojatne ambicije – vladanje nad susjednim narodima.
Lider Čečena, Ramzan Kadirov, isto je odlučio proslaviti Novu godinu u Dubaiju. Tamo je odletio vlastitim avionom, koji košta 80 miliona dolara, i jasno je da nije ruske proizvodnje. On na morskoj obali ima luksuznu vilu koju povremeno posjećuje.
Sam Sergej Šojgu Novu je godinu veselo slavio u jednom od najskupljih moskovskih restorana. Najbolje piće i hrana, dok ruski vojnici kod Bahmuta ne dobivaju čak ni topli obrok na vrijeme. U ruskim medijima prisutne su stalne akcije podrške hranom i odjelima za ruske vojnike na ratištima, a moskovska elita odmara luksuzno; ratne patnje rezervisane su isključivo za najsiromašnije Ruse. Njihova je hrana informacijski zagađena – putem moskovske televizije – i mediji pružaju opijate svima onima koji sumnjaju ili koji gube u ratu od strane svojih bliskih ljudi, da se ne bi bunili. Zasad, ova shema radi, ali neće dugo potrajati. Poginulo je više o 113.000 vojnika; izgubljeno je 3100 tenkova; napad na Ukrajinu 24. februara 2022. godine osiguravalo je 3500 hiljade tenkova. Ruska vojska sada šalje’ konzervirane’ tenkove, koji su proizvedeni prije četrdeset godina. U pitanju je stari model T-62. Poslije trideset godina konzervacije, samo dvadeset posto njih moguće je upotrijebiti. Ali to ne smijete spomenuti Šojguu i Kadirovu. Samo na Donbasu svakodnevno gine jedan bataljon od šeststo-sedamsto osoba. Ali u Rusiji postoji na milione siromaha i zatvorenika, kojima će Kremlj nadomjestiti gubitke.
U Dubaiju slobodno mogu odmarati samo predstavnici najviše klase. Već je nekoliko parlamentaraca dobilo opomene što u takvim teškim vremenima provode na luksuznim odmaralištima. Zbog održavanja discipline, čak je jedan zastupnik na regionalnoj razni izgubio člansku kartu stranke ‘Jedinstvena Rusija’. Nije shvatio da njemu nije dozvoljeno ono što radi više rukovodstvo. Dupli standardi patriotizma uvijek su prisutni u oficijelnoj politici Kremlja. Najbogatiji se mogu ponašati kako žele. Kremlj se u ovim teškim vremenima ne usuđuje voditi bitke moralnog karaktera. To je sve namijenjeno radničkoj klasi, seljacima i ‘siromašnoj inteligenciji’. Neke povlastice ima srednja klasa, ali svaki može dobiti po nosu od nekog neobuzdanog domoljuba ako pretjera s odmorom. Ruska televizija veliča pogibiju u ratu u Ukrajini. Samo onaj ko ovo širi medijski – živi sam u komotnom, luksuznom moskovskom stanu i neće okusiti ni dan na ratištu. Takvi ljudi svoj život cijene jako i za takve nebuloze dobivaju ogroman novac. Kremlj masno plaća svakome ko javnos može zavarati pseudo-patriotizmom. To je pristup koji su smislili boljševici i Staljin. U doba potpunog siromaštva apsolutne većine sovjetskih građana, propagandisti komunističkog morala, diktature proletera, živjeli su u relativnom luksuzu i nisu jadikovali. Tu su potpadali i sovjetski pisci, pjevači, poznati djelatnici kulture, mada je većina kulturnih radnika bila vrlo slabo plaćena i rad je bazirala na entuzijazmu. Tad je izmišljena krilatica: ‘Nema na planeti takve zemlje gdje čovjek tako slobodno diše.’ Mislilo se na staljinski SSSR, gdje je od gladi, 1932–1933., umrlo deset miliona sovjetskih građana – uglavnom ukrajinskog porijekla. Još milion osoba bilo je politički represirano od strane organa sigurnosti. U zemlji je bila histerija od navodnog djelovanja stranih špijuna. O tome da neko progovori, o nenormalnosti nastale situacije – nije moglo biti ni riječi. Nastradao bi i onaj ko bi o tome progovorio, ali i čitava njegova porodica. Apsolutna većina uhapšenih građana stradala je zbog klevete bliskih ljudi ili kolega s posla. Svaki je u NKVD-u mogao napisati izjavu bez potpisa ‘o sumnjivom ponašanju nekog čovjeka’. Mnogi su tako osuđeni na zatvor u Sibiru, i to na dugu zatvorsku kaznu. Ko je pokušao pružiti verbalni otpor – bio je strijeljan pod krinkom ‘opasnog ponašanja po državu’ od strane formulacije sigurnosnih službi.
Tako sada Vladimir Putin, kao dugogodišnji saradnik Službe bezbjednosti i obožavalac Staljinovih ideja, odlučio je uvesti u Rusiji sistem namjernog izolacionizma u koje je lakše držati vlastito stanovništvo u potpunoj pokori, realizirati agresivnu politiku u odnosu na susjedne zemlje, prinuditi međunarodnu zajednicu da uvažava njegovu zemlju pod stalnom vojnom prijetnjom… kako je to svojevremeno radio i Sovjetski Savez. To je bilo lakše uraditi tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, kad još uvijek nisu dobro funkcionirale međuljudske veze i svjetska komunikacija. Ali Putin je krenuo Staljinovim putem uvjerenja, sve dok za vrijeme svog života ne dostigne sudbinu svog ideološkog učitelja, koji je nakon pedesetogodišnjice smrti pao u zaborav. Ali to je ogromna greška. Ne možeš dvaput zagaziti u istu rijeku – kaže narodna poslovica. Putinu je vrijeme stalo… a to je pouzdan znak da mora otići – čak i ako ne želi.“