Bablje je ljeto na izdisaju i radijatori se polako pale po Evropi. No, s obzirom na nastavak iscrpljujućeg rata u Ukrajini, nove napetosti na Kavkazu u odnosima Azerbajdžana i Armenije te iščekivanje hoće li doći do invazije na pojas Gaze, neki zloguki proroci, zato što su sve te krize na područjima glavnih izvoznika nafte i plina, najavljuju i moguću svjetsku energetsku krizu.
No, pogledajmo je li strah opravdan?
Kako pišu evropski mediji, plinska skladišta u EU su prepuna – popunjena su čak 99 posto, a dio plina uskladišten je, unatoč riziku, čak i u Ukrajini. No, opreza nikad dosta, pa tako u svojoj analizi ruska redakcija BBC-ja navodi kako su se ove jeseni dogodila dva događaja koja bi mogla Europu “ponovno dovesti na rub energetske krize”.
Osim krize oko Gaze, navode da se na dnu Baltičkog mora dogodila se “čudna havarija” na plinovodu Balticconnector između Finske i Estonije i cijene su naglo porasle.
Umirujuće vijesti
No, s druge strane, dolaze i umirujuće vijesti. Cijene nafte vratile su se na razinu prije Hamasova napada na Izrael. Prije napada barel je bio na razini od oko 85 dolara, pa je skočio na gotovo 94 dolara, s tendencijom rasta, da bi sada, krajem oktobra, pao na oko 86 dolara.
Naime, kako piše Deutsche Welle, i Saudijskoj Arabiji i Kataru je jasno da su itekako profitirali od europskog odustajanja od ruskih energenata.
Arapski energenti
Drugo, Kina i još neke jake azijske ekonomije (Indija, Vijetnam, Japan, Južna Koreja) postale su najveći kupci arapskih energenata, pa im nije u interesu da smanjuju proizvodnju ili da cijene rastu jer bi time ugrozili to svoje sve profitabilnije tržište. Danas su Katar i Saudijska Arabija puno čvršće utkani u globalnu ekonomiju nego što su bili tokom Jomkipurskog rata 1973. godine kad se dogodila do sada najveća energetska svjetska kriza.
Nisu ratoborni
Arapske zemlje, uprkos svojoj podršci Palestincima, nisu tako “ratoborne” poput Irana, nego su vrlo aktivne na diplomatskom planu. Mnogi analitičari kažu da se vojni angažman arapskih država u ovoj situaciji teško može očekivati.
Stoga se, navodi DW, strahovi Zapada i nade Rusije u širenje sukoba na Bliskom istoku i za novu energetsku krizu nisu opravdali.
U svemu ne treba zanemariti poziciju Rusije.
Propalestinska pozicija koju je zauzela Moskva u velikoj mjeri povezana je s nadom da bi širenje sukoba i uključenje Irana i arapskih država izazvalo prekid isporuka energenata iz država Perzijskog zaljeva, što bi, prema ruskim projekcijama natjeralo Evropu da ponovno “mole za plin”.