Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o tome kako Ukrajina nastoji kratkoročnu vojnu pomoć partnera pretvoriti u dugoročan sistem sigurnosne, industrijske i odbrambene saradnje.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Kijev pokušava pretvoriti vojnu pomoć u trajnu sigurnosnu arhitekturu
Tokom proteklog mjeseca vanjska politika Ukrajine sve je više usmjerena na zadatak koji nadilazi pribavljanje dodatnog naoružanja za front: kako vanjsku pomoć pretvoriti u održivu sigurnosnu arhitekturu koja može pružati podršku Ukrajini tokom dugotrajnog rata i, u konačnici, odvraćati daljnju rusku agresiju.
Karakter nedavno donesenih odluka ukazuje na to da partneri Ukrajine postepeno prelaze s kratkoročnih isporuka na dublju integraciju u oblastima odbrambene proizvodnje, protivzračne odbrane, tehnologija bespilotnih letjelica, finansiranja, sankcijske politike i dugoročne vojne saradnje. Ovaj pomak ima strateški značaj jer sposobnost Rusije da vodi dugotrajan rat znači da se Ukrajina ne može beskonačno oslanjati na povremene pakete hitne pomoći.
Prioritet i dalje ostaje protivzračna odbrana. Uoči još jedne zime, Kijev nastoji zaštititi kritičnu infrastrukturu i umanjiti strateške posljedice ruskih napada na ukrajinski energetski sistem. Istovremeno, vlada nastoji povećati domaću proizvodnju i uspostaviti zajedničke proizvodne projekte sa stranim partnerima.
Kanada je postala jedan od najupečatljivijih primjera takvog pristupa. Nakon sastanka predsjednika Volodimira Zelenskog s premijerom Markom Carneyjem u Calgaryju, Ottawa je najavila izdvajanje dvije milijarde dolara za podršku Ukrajini, uključujući rakete za sisteme Patriot, municiju za avione F-16, zajedničku proizvodnju bespilotnih letjelica i pomoć ukrajinskom energetskom sektoru. Dvije zemlje istovremeno razvijaju dugoročno partnerstvo usmjereno na odbrambene inovacije, ekonomski oporavak i industrijsku saradnju.
Model saradnje Kanade i Ukrajine koji se trenutno oblikuje važan je ne samo zbog finansijskog obima. On podrazumijeva lokalizaciju odbrambene proizvodnje u obje zemlje, kao i saradnju u oblastima bespilotnih sistema, kibernetičke sigurnosti i vojnih tehnologija. Planirani sporazum o bespilotnim letjelicama (Drone Deal) trebao bi dodatno institucionalizirati ove odnose. Umjesto jednostavnog prijenosa opreme Ukrajini, prioritet sve više postaje povezivanje ukrajinskih tehnoloških kapaciteta s industrijskim potencijalima partnerskih država.
Slična logika prisutna je i u saradnji Ukrajine s Australijom i Finskom. Kijev je s Canberrom potpisao sporazum o dugoročnoj podršci i saradnji koji obuhvata vojnu obuku, učešće u mehanizmima NSATU i PURL, Koaliciju za bespilotne letjelice, pomoć u energetskom sektoru, ekonomski oporavak i rehabilitaciju veterana. Ukrajina je također zaključila sporazum o bespilotnim letjelicama s Finskom, čime je broj takvih dogovora s međunarodnim partnerima dostigao jedanaest. Ovi sporazumi ukazuju na širu evoluciju ukrajinske diplomatske strategije. Kijev nastoji osigurati ne samo političke obaveze već i mehanizme koji mogu omogućiti povećanje vojnih kapaciteta tokom nekoliko godina.
Protivzračna odbrana ostaje hitan izazov
Hitnost ove strategije potvrđuje obim vojne pomoći najavljene u septembru.
Sjedinjene Američke Države, Francuska i Njemačka osigurale su dodatne rakete za sisteme protivzračne odbrane. Belgija je isporučila municiju i tri aviona F-16. Velika Britanija izdvojila je 100 miliona funti za fond PURL namijenjen nabavci sredstava protivzračne odbrane, uključujući rakete za sisteme Patriot. London također planira podržati isporuku dodatnih 95.000 bespilotnih letjelica do kraja godine, zajedno s desetinama hiljada artiljerijskih granata velikog dometa čiju nabavku finansiraju druge zemlje.
Danska je najavila paket vojne pomoći vrijedan 275 miliona dolara, koji je djelimično namijenjen jačanju protivzračne odbrane, dok se Španija obavezala isporučiti dodatne rakete za protivzračnu odbranu, artiljerijsku municiju i municiju za avione F-16. Nizozemska je izdvojila 300 miliona dolara za projekat „Drone Line“ („Linija dronova“) i najavila isporuku 300 raketa namijenjenih borbi protiv bespilotnih letjelica. Njemačka je najavila dodatne presretačke rakete za sisteme Patriot i municiju za avione F-16.
Finska je odobrila 34. paket vojne pomoći vrijedan 290 miliona eura, dok je Švedska najavila paket podrške u iznosu od 28 miliona dolara, od čega će polovina biti usmjerena putem fonda PURL. Poljska je najavila pripremu novog paketa pomoći i svoje učešće u Koaliciji za protivraketnu odbranu.
Sjedinjene Američke Države također su odobrile moguću prodaju Ukrajini opreme za modernizaciju sistema protivzračne odbrane, zajedno s pratećom opremom i uslugama, u vrijednosti od 2,68 milijardi dolara.
Posmatrane u cjelini, ove odluke pokazuju da protivzračna odbrana postaje jedan od ključnih elemenata dugoročne sigurnosne saradnje Ukrajine s partnerima. Cilj više nije samo obnavljanje zaliha raketa potrošenih u borbenim dejstvima već izgradnja otpornijeg sistema sposobnog da izdrži dugotrajne i ponovljene ruske raketne napade i udare bespilotnim letjelicama.
Evropa postaje dio ukrajinske odbrambeno-industrijske strategije
Evropska dimenzija posebno je važna. Evropska unija isplatila je Ukrajini 3,3 milijarde eura u okviru Zajma za podršku Ukrajini, pri čemu su sredstva dostupna i za ključne odbrambene potrebe, uključujući nabavku raketa i bespilotnih letjelica. Države članice EU također su se saglasile da izdvoje 6,6 milijardi eura putem Evropskog instrumenta mirovne pomoći za podršku Ukrajini.
Na strateškom nivou, Alijansa EU–Ukrajina za bespilotne letjelice započela je s radom u Briselu, okupivši devet ukrajinskih i devet evropskih kompanija. Njen cilj je razvoj zajedničkih evropskih kapaciteta u oblasti bespilotnih letjelica i sistema za borbu protiv njih, kao i uključivanje ukrajinskih iskustava s bojišta u evropsko odbrambeno planiranje.
Dugoročno gledano, ovo bi se moglo pokazati važnijim od pojedinačnih isporuka naoružanja. Ukrajina je stekla značajno operativno iskustvo u ratovanju uz upotrebu bespilotnih letjelica, elektronskom ratovanju i brzom prilagođavanju bespilotnih sistema borbenim uslovima. Evropske države raspolažu kapitalom, industrijskim kapacitetima i pristupom većim odbrambenim tržištima. Povezivanje ovih prednosti moglo bi stvoriti novi model odbrambeno-industrijske saradnje u kojem Ukrajina nije samo primalac evropske sigurnosne pomoći već i učesnik u razvoju vlastitih evropskih odbrambenih kapaciteta.
Slična logika dolazi do izražaja i u Karpatskoj integracijskoj inicijativi koju je pokrenula Ukrajina. Prvi samit, održan 18. septembra, okupio je Ukrajinu, Austriju, Poljsku, Rumuniju, Srbiju, Slovačku, Mađarsku i Češku Republiku u okviru novog formata „Karpatske osmorke“.
Iako inicijativa ima širi ekonomski i regionalni program koji obuhvata prekograničnu logistiku, energetiku i humanitarnu sigurnost, njen strateški značaj ogleda se u jačanju veza Ukrajine sa sigurnosnim i ekonomskim prostorom srednje Evrope. Za Kijev regionalna integracija sve više postaje sastavni dio nacionalne otpornosti.
Sankcije postaju paralelni instrument sigurnosne politike
Vojnu pomoć prate kontinuirani napori da se povećaju ekonomski troškovi ruskog rata.
Ukrajina je uvela sankcije protiv brodova povezanih s ruskom „flotom iz sjene“, organizacija i pojedinaca povezanih s kompanijom „Rosteh“, ruskih propagandista te osoba uključenih u organizaciju nezakonitih ruskih izbora na okupiranim ukrajinskim teritorijama.
Sjedinjene Američke Države također su pojačale pritisak na Rusiju. Predsjednik Donald Trump potpisao je zakon koji je predložio Lindsey Graham, čime je proširen potencijalni okvir sankcija protiv Rusije i predviđene mjere usmjerene protiv određenih ruskih organizacija, kao i država koje kupuju ruske energente ili pomažu u izbjegavanju sankcija. Washington je također dodao banku VTB na svoju listu sankcija povezanih s Iranom.
Evropska unija produžila je restriktivne mjere protiv više od 3.000 fizičkih i pravnih osoba do septembra 2029. godine te uvela nove sankcije povezane s deportacijom i prisilnim premještanjem ukrajinske djece, kao i represijom nad demokratskom opozicijom i podrivanjem vladavine prava u Rusiji.
Australija i Kanada također su proširile svoje režime sankcija, uključujući mjere protiv ruskih državljana, kompanija i brodova ruske flote iz sjene.
Značaj ovih mjera manje se ogleda u bilo kojem pojedinačnom paketu sankcija, a više u sve čvršćoj povezanosti vojne podrške i ekonomskog pritiska. Partneri Ukrajine sve više posmatraju sposobnost Rusije da finansira, oprema i održava rat kao dio istog strateškog problema kojem pripadaju i potrebe Ukrajine na bojnom polju.
Humanitarna cijena rata dodatno potvrđuje potrebu za kontinuiranom podrškom
Trajna potreba za takvom pomoći posebno dolazi do izražaja u svjetlu humanitarne situacije.
Prema riječima visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volkera Türka, tokom prvih osam mjeseci 2026. godine u Ukrajini je više od 15.000 civila ubijeno ili ranjeno usljed ruske agresije. Ruske snage nastavljaju napade na stambena naselja, škole, bolnice, željezničku infrastrukturu i komercijalne objekte, uprkos ograničenom pomjeranju linije fronta.
Upotreba navođenih avionskih bombi u Donjeckoj, Harkivskoj, Sumskoj i Zaporiškoj oblasti dovela je do hiljada civilnih žrtava. Ujedinjene nacije dokumentovale su i rasprostranjeno seksualno nasilje nad civilima i ratnim zarobljenicima, pri čemu se Rusija smatra odgovornom za veliku većinu dokumentovanih slučajeva.
Pojačani napadi na energetsku i prehrambenu infrastrukturu predstavljaju dodatnu dimenziju ruske kampanje. Cilj Rusije nije ograničen na uništavanje vojnih ciljeva. Kontinuirani pritisak na energetiku, transport i proizvodnju hrane može povećati ekonomske i političke troškove otpora, posebno s približavanjem zime.
Zbog toga protivzračna odbrana predstavlja stratešku, a ne samo vojnu potrebu. Zaštita ukrajinskog energetskog sistema neposredno je povezana s očuvanjem ekonomske aktivnosti, otpornošću civilnog stanovništva i političkom stabilnošću.
Evropska reakcija bit će na ispitu pod ruskim pritiskom
Rusija istovremeno nastoji utjecati na političko okruženje u kojem se odlučuje o zapadnoj pomoći Ukrajini.
U tom kontekstu, reakcija Evropske unije ima i simbolički značaj. Održavanje diplomatskog prisustva u Kijevu pokazuje da ruski pokušaji zastrašivanja još nisu promijenili temeljne političke procjene evropskih partnera Ukrajine.
Ukrajina također razvija vlastite kapacitete za izvođenje udara na velikim udaljenostima.
Postepeno širenje vanjske podrške odvija se uporedo s razvojem ukrajinskih vlastitih udarnih sposobnosti.
Predsjednik Zelenski izjavio je da bi balistička raketa FP-9, koju razvija kompanija Fire Point, mogla biti spremna za borbenu upotrebu već ove jeseni. Prema dostupnim informacijama, raketa je namijenjena lansiranju s mobilnih kopnenih platformi, ima deklarisani domet do 850 kilometara i bojevu glavu težine do 800 kilograma. Zelenski je također objavio da je ukrajinska balistička raketa FP-7 prvi put uspješno upotrijebljena u borbenim dejstvima. Njen domet, prema dostupnim podacima, iznosi približno 250 kilometara.
Razvoj ovih sistema ima šire strateške posljedice. Zavisnost Ukrajine od stranog naoružanja i dalje je značajna, posebno u oblasti protivzračne odbrane. Međutim, pojava domaćih sistema velikog dometa mogla bi postepeno proširiti sposobnost Kijeva da gađa rusku vojno-industrijsku i energetsku infrastrukturu.
Zelenski je izjavio da će Ukrajina nastaviti napade na ruska postrojenja za preradu nafte kao odgovor na ruske napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, istovremeno naglašavajući da civilni objekti neće biti mete napada.
Od pomoći do strateške integracije
Najvažniji razvoj u ukrajinskoj vanjskoj politici tokom proteklog mjeseca stoga nije neki pojedinačni paket pomoći niti odluka o uvođenju sankcija, već postepena transformacija odnosa između Ukrajine i njenih partnera.
Model koji se oblikuje objedinjuje četiri elementa: hitnu vojnu pomoć, zajedničku odbrambenu proizvodnju, dugoročno finansiranje i institucionaliziranu sigurnosnu saradnju. Sporazumi o bespilotnim letjelicama, nabavka sredstava protivzračne odbrane, inicijativa PURL, Evropski instrument mirovne pomoći, partnerstva u odbrambenoj industriji te Alijansa EU–Ukrajina za bespilotne letjelice sastavni su dijelovi ovog šireg procesa.
Za Ukrajinu je strateški cilj smanjiti ranjivost koja proizlazi iz zavisnosti od povremenih isporuka iz inostranstva. Za Evropu i druge partnere cilj je sve više dvostruk: pomoći Ukrajini da izdrži rusku agresiju i istovremeno integrirati ukrajinska borbena iskustva i industrijske kapacitete u vlastito odbrambeno planiranje.
To također objašnjava zašto će predstojeća zima predstavljati važan test. Rusija će vjerovatno nastaviti koristiti rakete i bespilotne letjelice protiv ukrajinske energetske infrastrukture, nastojeći iskoristiti ranjivost civilnog stanovništva i oslabiti političku otpornost zemlje. Sposobnost Ukrajine da zaštiti svoj energetski sistem neće zavisiti samo od raspoloživog broja presretačkih raketa već i od toga može li novouspostavljeni sistem međunarodne saradnje osigurati isporuke naoružanja, proizvodne kapacitete i finansiranje potrebnom brzinom.
Time se mijenja i fokus strateškog pitanja. Više nije riječ samo o tome jesu li partneri Ukrajine spremni nastaviti pružati podršku Kijevu. Važnije je pitanje mogu li političke obaveze pretvoriti u dugoročnu odbrambeno-industrijsku i sigurnosnu arhitekturu koja će podržavati Ukrajinu sve dok Rusija ne odustane od vođenja rata.
Ako se sadašnji trend nastavi, vanjska politika Ukrajine sve će se više pomjerati od rješavanja hitnih vojnih potreba prema izgradnji dugoročne sigurnosne ekosfere u kojoj će Ukrajina biti i korisnik podrške i sve značajniji učesnik u evropskom odbrambenom sistemu.