Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za Face.ba piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini.
„Neki međunarodni mediji prenijeli su izjavu Turske o odbijanju da dva minolovca, koje je Velika Britanija dala Ukrajini, prođu kroz Bosfor i Dardanele u Crno more. Ukrajina nije Turskoj podnijela zahtjev za prolazak minolovaca u Crno more, pa je izjava o ‘odbijanju’ netačna. Turska neće pustiti ove i druge ratne brodove da prođu tokom rata, na osnovu međunarodne Montreux konvencije, kojom se uspostavlja režim Bosfora i Dardanela.
Istovremeno, Turska također ne pušta ruske ratne brodove u Crno more, koje bi Kremlj mogao iskoristiti protiv Ukrajine. Za Ukrajinu je izuzetno važno da se Turska striktno pridržava Montreux konvencije. Ako napravi izuzetak za ukrajinske minolovce, opasnost od pojave nove grupe ruske mornarice u Crnom moru mogla bi se značajno povećati. Iako, uglavnom, deminiranje ne nosi komponentu militarizacije Crnog mora. Zadatak deminiranja obalnih voda od ruskih mina je izuzetno važan, a Ukrajina će nastaviti da traži učinkovite mehanizme za njegovo rješavanje.
A u isto vrijeme Moskva je zabranila stručnjacima IAEA-e da pregledaju reaktorske hale okupirane Zaporoške nuklearke: sankcije protiv Rosatoma su logičan odgovor na nuklearni teror koji je legalizirao Putin. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) saopćila je da je njenim stručnjacima nedavno prvi put zabranjeno da pregledaju reaktorske hale tri energetska bloka NE Zaporožja (NEZ).
Pet od šest reaktora NEZ ostaje u hladnom stanju, dok je četvrti blok u toplom stanju radi proizvodnje pare i toplote, uključujući i obližnji grad Energodar, gdje živi većina osoblja elektrane. Od početka okupacije NEZ-a do danas Rusi koriste najveće nuklearno postrojenje u Evropi za ucjene i manipulacije. Takođe, okupatori masovno podvrgavaju kvalifikovano osoblje stanice torturi, zbog čega je broj ukrajinskih specijalista u NEZ smanjen sa 5000 na 1000, a u stanicu se dovode kadrovi iz Rusije i Bjelorusije koji nemaju odgovarajuće kvalifikacije.
Rusija je više puta opstruirala rad misije IAEA dajući lažne ili nepotpune informacije o radu elektrane i ne dozvoljava stručnjacima da uđu u sve zgrade nuklearne elektrane, posebno u krizni centar u kojem se nalaze ruska okupatorska vojska.
Tokom godinu i po dana misije IAEA u NEZ nisu postignuti značajniji rezultati. Mučenje i otmice osoblja od strane ruske vojske i oficira FSB-a se nastavljaju, okupatori se jednako prkosno ponašaju na stanicama i čuvaju vojnu opremu u strojarnicama.
Odgovor na zločinačke akcije Ruske Federacije u NEZ-u treba da budu odlučnije akcije međunarodne zajednice. Sve dok je NEZ pod ruskom okupacijom, o garancijama nuklearne sigurnosti teško je govoriti.
Samo će oslobađanje Energodara i susjednih teritorija Zaporoške oblasti staviti situaciju pod kontrolu. Oštre sankcije protiv ruske nuklearne industrije bit će jedan od takvih koraka.
Istovremeno, moskovska propaganda nastavlja da širi informacije koje se zapravo ne tiču kulturnih aktivnosti Ruske Federacije, već ratnih zločina koje je počinila ruska vojska. Kulturno društvo Rusija – Emilija-Romanja najavilo je 20. januara ove godine u Modeni (Italija) otvaranje izložbe posvećene ‘obnavljanju’ Mariupolja pod ruskom okupacijom.
Rusija ulaže napore da prikrije sopstvene ratne zločine. Najavljena izložba u Modeni je propagandni događaj organizovan upravo u tu svrhu. Kao rezultat barbarskog napada na Mariupolj u proljeće 2022. godine, Rusi su ubili desetine hiljada lokalnih stanovnika, a sam grad je pretvoren u ruševine.
U Mariupolju su Rusi počinili strašne ratne zločine: zračni napadi na porodilište, Dramsko pozorište i bazen, gde su se skrivale hiljade civila. Do danas se vjeruje da je u Mariupolju stradalo nevjerovatnih 100.000 ljudi od posljedica ruskih bombardovanja, isključenja vode, struje i grijanja, kao i blokade snabdijevanja hranom. Ovo je užasan broj s obzirom na tragičnu sudbinu tako velikog broja građana Ukrajine. Nema ‘preporoda’ Mariupolja.
Postoji mala rekonstrukcija nekoliko kuća usred ruševina. U samom gradu stanovništvo pati od nedostatka elementarnih komunalnih usluga, okupatori nastavljaju da terorišu ljude osumnjičene za lojalnost Ukrajini. Kijevski zvaničnici pozivaju italijanske vlasti da odgovore na planiranu provokaciju u Modeni. Održavanje takve ‘izložbi’ je legitimizacija ruskog barbarstva, od kojeg ukrajinski gradovi svakodnevno pate.
Najveća tragedija rata dogodila se upravo u Mariupolju. Nema sumnje da nakon njegovog oslobođenja međunarodna istražna tijela utvrde ko je dao naređenje ruskim trupama da unište ovaj grad i njegove stanovnike, imena pilota koji su brutalno bombardovali civilne zgrade i da nije ostao ni jedan neboder ne srušenim. Zvanični Rim treba da shvati da za smrt 100.000 mirnih ukrajinskih građana treba formirati odvojene istražne timove i voditi suđenja za ratne zločine i genocid. Smrt 100.000 ljudi iz grada od pola miliona stanovnika najveći je zločin u sadašnjosti.“