Kada je Donald Trump 20. januara 2025. godine, stojeći na stepenicama Capitola, položio zakletvu za svoj drugi mandat, svijet je slušao retoriku poznatu iz njegove prve kampanje. Obećao je kraj “beskonačnih ratova”, povlačenje Amerike iz uloge “svjetskog policajca” i fokus na domaću obnovu.
“Mjerit ćemo naš uspjeh ne bitkama koje dobijamo, već ratovima koje završavamo”, govorio je tada 47. predsjednik SAD-a, najavljujući eru izolacionizma.
Međutim, samo dvanaest mjeseci kasnije, geopolitička stvarnost ne može biti drugačija. Do januara 2026. godine, Trumpova administracija ne samo da se nije povukla, već je pokrenula seriju ofanzivnih kampanja koje po intenzitetu i drskosti nadmašuju čak i intervencionizam s početka stoljeća.
Od Venezuele do Irana, od Somalije do Jemena, Washington je u protekloj godini pokrenuo vojne operacije u najmanje sedam suverenih država, bombardujući više zemalja u jednoj godini nego tokom cijelog prvog mandata.
Jasno je kako je u Trumpovom drugom mandatu “Mirotvorac” postao arhitekta nove, brutalne doktrine globalne nestabilnosti.
Venecuela: Operacija “Apsolutna odlučnost” i imperijalni eksperiment
Najdramatičnija epizoda nove američke agresivnosti odigrala se u prvim danima 2026. godine, potezom koji je šokirao međunarodnu zajednicu. Ono što je počelo kao pomorska blokada, kulminiralo je direktnom invazijom i (mogućom) promjenom režima u Caracasu.
Uvertira u sukob bila je promjena retorike u jesen 2025., kada je Bijela kuća prešla s priče o demokratiji na priču o “narko-terorizmu”. Ključni trenutak bio je proglašenje “Cartel de los Soles”, navodno povezanog s vrhom venecuelanske države, stranom terorističkom organizacijom. To je omogućilo Trumpovom “Ministarstvu rata” (kako je simbolično preimenovao Ministarstvo odbrane) da zaobiđe međunarodno pravo i tretira strane zvaničnike kao legitimne vojne mete.
U noći sa 2. na 3. januar 2026., pokrenuta je Operacija “Apsolutna odlučnost” (Absolute Resolve). Više od 150 vojnih letjelica stvorilo je neprobojni kišobran iznad Caracasa, dok su specijalne snage izvele hirurški precizan napad na “vojnu tvrđavu” u srcu prijestolnice. Rezultat je bio bez presedana: Nicolas Maduro je uhvaćen, prebačen na američki brod USS Iwo Jima, te fotografisan s povezom na očima i u lisicama. Trump je operaciju nazvao “jednim od najmoćnijih prikaza američke vojne moći u historiji”, hvaleći se izostankom američkih žrtava.
No, politički plan koji je uslijedio bio je još radikalniji. Na konferenciji u Mar-a-Lagu, Trump je najavio de facto američki protektorat, izjavivši da će SAD “upravljati” Venecuelom dok se ne osigura tranzicija. Umjesto dugogodišnje saveznice opozicije Marie Corine Machado, koju je odbacio kao osobu bez poštovanja unutar zemlje, Trump je za partnera odabrao Madurovu potpredsjednicu Delcy Rodriguez. Razlog? Čisti pragmatizam.
“Ona je u suštini voljna učiniti ono što smatramo neophodnim da Venezuelu učinimo ponovo velikom (Make Venezuela Great Again)”, izjavio je Trump. Taj slogan u prijevodu znači ulazak američkih naftnih kompanija i naplatu troškova operacije direktno iz venecuelanskih resursa, potvrđujući prelazak s ideološke borbe na transakcijski imperijalizam.
Karibi: Ratna zona na turističkoj ruti
Uvod u invaziju na Venezuelu bila je Operacija “Južno koplje” (Southern Spear), koja je Karipsko more pretvorila u poligon za smrtonosnu silu. Odstupajući od policijskih metoda obalne straže, američke snage su dobile ovlasti da koriste smrtonosnu silu protiv sumnjivih civilnih plovila.
Državni sekretar Marco Rubio hladnokrvno je opisao novu taktitku: “Umjesto da ga presretnemo, po predsjednikovom naređenju, digli smo ga u zrak”. Do kraja 2025., u ovim udarima poginulo je više od 100 ljudi, a kritičari upozoravaju da vansudske likvidacije osumnjičenih krijumčara na otvorenom moru predstavljaju potencijalni ratni zločin. Kampanja je uključivala i tajne udare na kopnenu infrastrukturu u Venezueli sedmicama prije same invazije.
Iran: Operacija “Ponoćni čekić” i nuklearna kocka
Dok je Venezuela bila poligon za promjenu režima, Iran je bio meta strateškog uništenja. U ljeto 2025., Trump je odlučio presjeći iranski nuklearni čvor bombama, a ne diplomatijom.
Dana 22. juna 2025., pokrenuta je Operacija “Ponoćni čekić” (Midnight Hammer). Sedam strateških bombardera B-2 Spirit poletjelo je iz Missourija kako bi na iranska postrojenja Fordow i Natanz izručili bombe GBU-57A/B, teške 14 tona, jedino konvencionalno oružje sposobno probiti planinske zaštite. Uz podršku krstarećih raketa Tomahawk, cilj je bio “potpuna i totalna obliteracija” iranskih nuklearnih kapaciteta.
Iako su obavještajne procjene pokazale da je program samo unazađen za dvije godine, a ne trajno uništen, politička poruka bila je jasna. Trump je uspostavio novu paradigmu odvraćanja, upozorivši Teheran da će svaki pokušaj obnove rezultirati još moćnijim udarom. Cinično je kazavši da je nakon ovog napada i Irak postao “mnogo prijateljskiji”, kazavši da Iran više nije “siledžija Bliskog istoka”.
Jemen: Cijena slobodne plovidbe
U sjeni sukoba s Iranom, SAD su vodile skupu zračnu kampanju na jugu Arapskog poluotoka. Operacija “Grubi jahač” (Rough Rider), vođena od marta do maja 2025., imala je za cilj degradirati sposobnost Huta da ugrožavaju trgovačke brodove.
Bila je to kampanja vođena dolarima protiv ideologije. U prvih mjesec dana, troškovi municije premašili su milijardu dolara. Iako je u udarima ubijeno stotine boraca Huta, operacija je završila transakcijskim mirom posredovanjem Omana. Trump je proglasio pobjedu jer su Huti pristali obustaviti napade na međunarodne brodove, ali detalji sporazuma otkrivaju suštinu “America First” politike: primirje se nije odnosilo na Izrael. Trump je zaštitio američke ekonomske interese, dok je saveznike ostavio da se sami nose s prijetnjom.
Afrika: Tihi ratovi i “Božićni poklon”
Manje vidljiva, ali jednako smrtonosna, bila je eskalacija na afričkom kontinentu. Trumpova administracija je tiho pretvorila Somaliju i Nigeriju u aktivna bojišta, uklanjajući birokratska ograničenja koja su postojala za vrijeme Bidena.
U Somaliji je zabilježen rekord: do juna 2025. AFRICOM je izveo više zračnih udara nego Bidenova administracija u cijelom mandatu, a brojka se do kraja godine popela na 111 udara. Poruka militantima bila je jednostavna i brutalna: “Naći ćemo vas i ubit ćemo vas”.
U Nigeriji je intervencija dobila ideološku, pa čak i vjersku dimenziju. Na sam Božić 2025., američke snage izvele su zračne udare na pripadnike ISIS-a i grupe Lakurawa. Trump je na društvenoj mreži Truth Social ovaj napad eksplicitno predstavio kao odbranu kršćana, nazvavši ga “Božićnim poklonom”. Ovakvo opravdanje vojnih operacija vjerskom solidarnošću predstavlja opasan presedan u ionako polariziranoj regiji Sahela.
Sirija i Irak: Osveta bez milosti
Na Levantu, američka politika svela se na brutalnu odmazdu. Kada je u decembru 2025. simpatizer ISIS-a ubio dva američka vojnika u Siriji, odgovor je bio nesrazmjeran. Pokrenuta je Operacija “Hawkeye Strike”, u kojoj su avioni A-10 i sistemi HIMARS uništili više od 70 ciljeva širom centralne Sirije.
Bila je to demonstracija sile s jasnom porukom: svaki američki gubitak bit će naplaćen stostruko. Sličan pristup viđen je i u Iraku, gdje je ciljanim atentatom dronom eliminisan vrhovni kadar ISIS-a, potvrđujući da Trump tretira irački zračni prostor kao svoje dvorište.
Analiza prve godine drugog mandata otkriva koherentnu, iako zastrašujuću vojnu doktrinu. Trump nije izolacionista; on je militarizirani unilateralista. Njegova strategija počiva na tri stuba:
- Hiper-agresivna odmazda: Svaki izazov se susreće s nesrazmjernom silom, kao što su pokazali primjeri Irana i Sirije.
- Tehnološka dominacija bez okupacije: Ratovi se vode iz zraka, s mora i putem specijalnih snaga. Nema dugoročne “izgradnje nacije” niti velikog broja “čizama na tlu”, čime se smanjuje domaći politički rizik.
- Transakcijski imperijalizam: Suverenitet drugih država poštuje se samo ako služi američkim interesima. Slučaj Venezuele, gdje se država tretira kao korporacija kojoj treba restrukturiranje (“Make Venezuela Great Again”) radi naftnih profita, najbolji je dokaz.
Trump je redefinirao pojam “mirotvorstva”. Za njega, mir nije odsustvo sukoba, već odsustvo otpora američkoj volji. U godini koja je pred nama, svijet se suočava s novom realnošću u kojoj je jedina garancija da će Washington, ako se osjeti i najmanje isprovociranim pucati prvi, i pucat će da izbriše protivnike s lica zemlje.