Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
Evropska komisija objavila je ažurirani izvještaj o napretku zemalja kandidata za pristupanje EU. U izvještaju se navodi da je Ukrajina dovršila sve preostale korake navedene u zaključcima Evropske komisije iz 2022. godine. Ovogodišnji izvještaj je pozitivan za Ukrajinu i ne sadrži ocjene koje bi spriječile otvaranje klastera pregovora o pristupanju Ukrajine EU. U izvještaju je posebno naglašen značaj Zakona koji je potpisao predsjednik Ukrajine u maju 2024. godine, koji je značajno povećao transparentnost lokalne samouprave, kao i ratifikaciju Rimskog statuta.
Evropska komisija je pozitivno ocijenila Mapu puta za podršku obnavljanju pluralističkog, transparentnog i nezavisnog medijskog prostora nakon prestanka vanrednog stanja. Ukrajina uzima u obzir preporuke Evropske komisije u vezi sa televizijskim maratonom “Jedinstveni Vijesti” i ističe da će podrška ovom formatu prestati nakon završetka vanrednog stanja. Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell potvrdio je da Ukrajina nastavlja promovirati neophodne reforme za pridruživanje EU.
Ukrajina se nadala da će nakon šestomjesečnog mađarskog predsjedavanja i blokiranja ukrajinskog napretka u pregovorima sa Evropskom unijom oko otvaranja 35 pregovaračkih poglavlja, od 1. januara 2025. godine, odnosno s početkom poljskog predsjedavanja EU, stvar bi se konačno pokrenula, ali čujemo aktivne pozive mnogih utjecajnih poljskih političara da blokiraju pregovarački proces s Ukrajinom dok se ne riješi pitanje ekshumacije poljskih žrtava Volinjske tragedije.
Neko iz tajne preporuke Kremlja stavio je pitanje historije na štit svih poljsko-ukrajinskih odnosa. Podsjetimo, ovi događaji se uglavnom odnose na 1943.-44. za vrijeme fašističke okupacije, iako je bilo tragičnih posljedica i nakon toga, do 1947.-48. U nekim materijalima se čak spominje i kao ukrajinsko-poljski rat. A u ratu ima mrtvih, ranjenih, streljanih, spaljenih koliba i kuća. Činilo se da je ovoj temi još ranije posvjetilo veliku pažnju političko rukovodstvo dviju zemalja kako bi se izgladile suprotnosti i konačno pomirila dva naroda.
Međutim, 2016. godine, dva doma poljskog parlamenta – Senat i Sejm, priznali su Volinsku tragediju kao čin genocida i nazvali je ništa drugo nego Volinjski masakr, a Sejm Poljske je 11. jula 2023. usvojio rezoluciju obilježavanje sjećanja na žrtve Volinjske tragedije, u kojoj se navodi da bi poljsko-ukrajinsko pomirenje trebalo uključivati ”priznanje krivice”. Moskva je dugo i sistematski radila na zaoštravanju poljsko-ukrajinskih odnosa, shvaćajući moć ovog političkog i vojnog tandema, provocirajući neke poljske političare da eskaliraju odnose s Ukrajinom, što znači da Kijev treba odvratiti ne samo od borbe protiv ruske vojske i kremaljske informacijske agresije, ali i od rješavanja teških problema historijskih pitanja sa Poljskom. Moskva je preko svojih agenata uticaja među poljskim radikalima uspjela da blokira poljsko-ukrajinsku granicu na duže vreme. A ovo je glavni trgovinski i vojno transportni koridor Ukrajine tokom rata. Kremlj ispod stola podstiče Poljsku da iskoristi tešku situaciju u Ukrajini.
Međutim, veoma je važno znati zašto se tragedija dogodila. Jer ovo pitanje potpuno uništava mistifikaciju događaja u Volinju sredinom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Čini se da neko ne želji saznati zašto Ukrajinci Volinije počinju oružanu borbu protiv lokalnih Poljaka, oštar međuetnički sukob sa značajnim žrtvama, i to više na poljskoj strani. Dakle, samo podsjetimo. Godine 1943. postao je jasan budući poraz Trećeg Rajha u Drugom svjetskom ratu i postavlja se pitanje šta će se dogoditi nakon deokupacije Volinjske teritorije od nacista. Za poljsku vladu u egzilu, nema sumnje u povratak ove teritorije Poljskoj, jer ju je zauzela u skladu sa Riškim ugovorom iz 1921. godine sa Sovjetskom Rusijom. Prema ovom ugovoru, Moskva je nakon rata sa Poljskom 1920. godine predala Varšavi veliki dio ukrajinske teritorije. Ukrajince uopšte niko ne pita. Varšava odlučuje da promijeni etnički sastav anektiranih ukrajinskih teritorija, posebno Volinja, tako što će tamo preseliti veliki broj poljskih vojnih penzionera i njihovih porodica. Odnosno, ovaj proces je započeo u Volinju dvadesetih godina i nastavio se tridesetih godina prošlog stoljeća. A neposredno pred početak Drugog svetskog rata, poljska vlada je razvila plan za potpunu deukrajinizaciju Volinije i demonstraciju da je ova regija navodno bila poljska od pamtivijeka, što je potpuno u suprotnosti sa istorijskom stvarnošću.
U očima lokalnih Ukrajinaca, hiljadugodišnje ukrajinske teritorije Volinja ne bi trebale doživjeti još jednu polonizaciju nakon odlaska Nijemaca. Varšava je iznijela ovu ideju na osnovu činjenice da su ove teritorije bile dio Poljske nekoliko vijekova. To je istina, ali to su historijski ukrajinske zemlje koje su dobila Poljska nakon Lublinske unije 1569. godine. Da li je to opravdanje za ubistva poljskog stanovništva? Naravno da ne. Ali da li bi to moglo izazvati međunacionalni sukob – sto posto da. Uprkos činjenici da je tokom Volinskih događaja mnogo miroljubivih ukrajinskih ljudi poginulo od posljedica vojnih napada naoružanih poljskih jedinica na ukrajinska sela.
U sadašnjem obliku, Evropska unija postoji od 1. novembra 1993. godine. Bilo bi iznenađujuće da, nakon 31 godine postojanja, bilo koja od država članica iznese svoje historijske tvrdnje kao uslov odricanja od blokiranja ulaska nove države u EU. Historija Evrope je historija ratova. Svaka od zemalja kontinenta može iznijeti zahtjev istorijske prirode drugoj susjednoj državi. Ali to se ne radi, jer je ćorsokak. Ukrajinsko-poljski odnosi sigurno ne moraju da idu tamo.