Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
Prije tri godine, 24. februara 2022. godine, Rusija je započela najveći rat u Evropi u 21. vijeku. Invazija u punom obimu bila je još jedna faza u ruskoj agresiji na Ukrajinu, koja je započela aneksijom Krima 2014. godine.
Moskva je 2022. otvoreno objavila svoje genocidne namjere: uništenje ukrajinske državnosti i brisanje nacionalnog identiteta Ukrajinaca. Ukrajina je dokazala da je sposobna ne samo da odbije iznenadni napad, već i da se efikasno odupre agresoru u dugotrajnom ratu. Rusija je pokušala internacionalizirati rat stvaranjem osovine zla duž vektora Moskva-Pjongjang-Teheran, ali nije uspjela pobijediti na bojnom polju.
Kao i prije tri godine, Ukrajina neće prihvatiti ultimatume Kremlja. Danas je jedina nada Moskve da održi pregovore o okončanju rata iza leđa Ukrajine. Međutim, stav Kijeva ostaje nepromijenjen: Ukrajina neće prihvatiti nikakve sporazume zaključene bez njenog učešća. I ukrajinsko rukovodstvo i ukrajinsko društvo traže mir, ali ne pristaju na privremeno “zamrzavanje sukoba” ili mir koji nije podržan stvarnim sigurnosnim garancijama.
Ukrajina je zaustavila rusku vojsku, koja je 2022. godine smatrana “drugom u svijetu”. Kontraofanzive u oblastima Harkova i Hersona 2022. postale su strateški iskorak. Iscrpljivanje ruskih snaga u Bahmutu, Avdijevki i Kupjansku u periodu 2023-2024. pokazalo je efikasnost odbrane Oružanih snaga Ukrajine. Ukrajinske trupe nastavljaju da napadaju ruske pozadinske objekte, pogađajući neprijateljske baze, skladišta i štabove. Ukrajinski napadi uništili su dio ruske Crnomorske flote, čineći je nesposobnom za borbu. Povratak kontrole nad morskim putevima omogućio je obnavljanje ukrajinskog izvoza žitarica. Moskva više ne može dominirati Crnim morem, a ovo je strateški uspjeh za Kijev. Ukrajina nastavlja da udara vojne objekte na Krimu, uništavajući skladišta, protivvazdušnu odbranu i neprijateljske avione. Ruski gubici u Crnom moru znače da Krim postaje sve ranjiviji. Ukrajinski partizani aktivno djeluju u Melitopolju, Berdjansku, Lugansku i na Krimu.
Tokom tri godine rata Rusija je izgubila 870.000 vojnika. Uništeno je 10.180 ruskih tenkova i 21.160 borbenih oklopnih vozila, 23.630 artiljerijskih oruđa, 1.300 višecevnih raketnih sistema, 1.100 sistema protivvazdušne odbrane, 28 ratnih brodova i podmornica i 38.500 teških transportnih vozila. Tempo mobilizacije u Ruskoj Federaciji ukazuje da se vojska iscrpljuje. Ali ukrajinska vojska postaje jedna od najjačih na svijetu, integrišući se u NATO. Rusija ne samo da ratuje protiv ukrajinske vojske, ona uništava civilno stanovništvo. Moskva sistematski deportuje ukrajinsku djecu u Rusku Federaciju. Ukupan broj nezakonito odvedene djece može dostići više od 150.000.
Rusija nastavlja da napada ukrajinske elektrane, ostavljajući milione Ukrajinaca bez struje, a to je ratni zločin. U oslobođenim gradovima (Buča, Izjum, Hersonska oblast) otkrivene su masovne grobnice izmučenih Ukrajinaca. Rusija je Bahmut, Maryinku, Chasiv Yar, Avdijevku i druga naselja pretvorila u ruševine. Riječ je o zločinima koji bi trebali dobiti međunarodnu pravnu ocjenu. Uprkos izuzetno teškoj situaciji na frontu, Ukrajina je bila u stanju da zadrži i proširi međunarodnu podršku. Ukrajina je postala ključna država u osiguravanju evropske sigurnosti. Ukrajinsko pitanje ostaje centralno u svjetskoj politici. Ukrajina je primila i efikasno koristi NATO oružje u ratu protiv Ruske Federacije. Ukrajina je već de facto dio Alijanse, jer prima vojnu pomoć i prolazi obuku prema standardima NATO-a. Samit NATO-a 2024. godine potvrdio je da će Ukrajina biti članica Alijanse nakon završetka rata. Razmatra se pitanje osnivanja međunarodnog suda za ruske zločine. Više od 50 zemalja širom svijeta podržava Ukrajinu finansijski, politički i vojno. Proširenje Ramstein formata omogućilo je stalnu opskrbu oružjem. Inicijativa za žito dokazala je da je Kijevu stalo do globalne sigurnosti hrane. Moskva koristi kašnjenja u podršci Zapada kako bi ojačala snage i promijenila ravnotežu na bojnom polju.
Gubitak Ukrajine bi značio da bi sljedeće mete bile Poljska, baltičke države i Moldavija. Rusija već priprema hibridnu ofanzivu protiv evropskih zemalja – sabotaže, sajber napadi, destabilizacija vlada. Svaki dan kašnjenja u podršci Ukrajini donosi nove žrtve među Ukrajincima. Sankcije treba pojačati, a ne oslabiti. Šeme zaobilaznog puta kroz treće zemlje, uključujući Tursku, UAE i Kazahstan, još uvijek su u funkciji. Neophodno je zatvoriti sve rupe kako bi Ruska Federacija uskratila resurse za vođenje rata.
U Kijevu je 24. februara 2025. održan međunarodni samit „Podrži Ukrajinu“, posvećen trećoj godišnjici ruske invazije u punom obimu. Na skupu su učestvovale delegacije iz skoro 40 zemalja i međunarodnih organizacija. Lično su stigli šefovi vlada Norveške, Španije, Estonije, predsjednici Litvanije, Finske i Latvije, premijeri Kanade, Danske, Švedske, kao i čelnici Evropskog vijeća i Evropske komisije.
Predsjednik Ukrajine je tokom svog govora izjavio da bi ova godina trebalo da bude početak uspostavljanja stvarnog i pouzdanog mira. Volodimir Zelenski je naveo pet ključnih koraka koji bi tome mogli doprinijeti. Prvi korak biće učešće Ukrajine i Evrope u pregovorima. Drugi korak je vraćanje povjerenja, posebno kroz oslobađanje ratnih zarobljenika. Treći korak je ulazak Ukrajine u NATO. Predsjednik je istakao da je Alijansa najefikasniji, najjeftiniji i najpouzdaniji način da se garantuje mir i sigurnost u Evropi. Četvrti korak su sigurnosne garancije određenih država. Ukrajina ima 28 sigurnosnih sporazuma sa partnerima, a to su vrlo jasne obaveze koje čine Ukrajinu jačom. Peti element se zvao potreba za održavanjem jedinstva.
Britanski premijer Keir Starmer je na samitu naglasio da je za postizanje trajnog mira u Ukrajini potrebno pojačati pritisak na Rusiju. Potvrdio je spremnost britanske vojske da se pridruži mirovnoj misiji i najavile nove sankcije protiv takozvane ruske flote u sjenci”. Ukrajina će dobiti najveći paket vojne pomoći od 5,6 milijardi dolara. Starmer je naglasio da saveznici Ukrajine moraju nastaviti da vrše ekonomski pritisak na Kremlj kako bi natjerali Putina ne samo na pregovore, već i na ustupke. Šef britanske vlade je istakao da je njegova zemlja spremna i željna da podrži mirovne napore, posebno raspoređivanjem trupa zajedno sa drugim evropskim partnerima pod odgovarajućim uslovima. Kanadski premijer Justin Trudeau najavio je isporuku Ukrajini 25 borbenih vozila LAV III, dodatne municije, opreme, kao i prvu tranšu pomoći u vrijednosti od 3,52 milijarde dolara od zamrznute ruske imovine.
Premijer Španije Pedro Sanchez, najavio je davanje vojne pomoći u vrijednosti od milijardu eura. Švedski premijer Ulf Kristersson istakao je da će njegova zemlja obezbijediti 100 miliona eura za ukrajinske sisteme protivvazdušne odbrane. Danska vlada najavila je da će Ukrajini obezbijediti 270 miliona eura. Norveški premijer Jonas Gahr Støre najavio je izdvajanje 3,5 milijardi eura za pomoć Ukrajini ove godine. Islandska premijerka Kristrun Frostadóttir rekla je da je vlada njene zemlje odlučila da udvostruči podršku za odbranu Ukrajine ove godine. Evropska unija takođe povećava svoju podršku Ukrajini. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen najavila je da će EU u martu izdvojiti 3,5 milijardi eura pomoći i ojačati saradnju u energetskom sektoru. Ona je istakla da rat u Ukrajini nije samo njena unutrašnja stvar, već ključni izazov za cijelu Evropu i svijet.
Tri godine rata punog razmjera dokazale su da je Ukrajina sposobna braniti svoj suverenitet i da neće pristati da postane talac bilo kojih vanjskih sila. Ukrajina je već razbila mit o “nepobjedivoj” ruskoj vojsci. Ukrajinci su dokazali svoju otpornost, ali bez odgovarajuće podrške rat bi mogao da se oduži, što samo ide na ruku Rusiji. Brza, moćna i kontinuirana pomoć je put do pobjede Ukrajine i cijelog demokratskog svijeta.