Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
Ove godine Ukrajina po prvi put obilježava 8. maj kao Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu 1939-1945. Dan sjećanja i pobjede je podsjetnik da je Drugi svjetski rat počeo kao rezultat dogovora dva totalitarna režima: nacističkog u Berlinu i komunističkog u Moskvi, kao i tihog okljevanja najmoćnijih svjetskih država da se odupru agresoru.
“U godinama 1939–1945 oba totalitarna sistema počinila su brojne zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine genocida na tlu Ukrajine, uslijed čega su ukrajinski, jevrejski, krimski Tatari i drugi narodi koji su živjeli na teritoriji moderne Ukrajine pretrpili ogromne gubitke. Ukrajinci na strani antihitlerovske koalicije dali su značajan doprinos pobjedi nad nacizmom. Tada je poginulo 10 miliona Ukrajinaca od 20 miliona sovjetskih ljudi. Ukrajina je pretrpjela demografski gubitak od 14,3 miliona ljudi od 27 miliona građana SSSR-a. Ukrajinci su pretrpjeli najveće gubitke u čovječanstvu u odnosu na druge evropske nacije i sovjetske narode, uključujući Ruse. Ekonomski gubici Ukrajine iznosili su skoro 50% ekonomskih gubitaka SSSR-a. Drugi svjetski rat je postao moguć zbog zavjere nehumanih režima – nacističkog i sovjetskog.
Nasljednik potonjeg je trenutno Ruska Federacija nastoji da prisvoji pobjedu nad nacizmom kako bi manipulisao i svojim građanima i međunarodnom zajednicom. U Ruskoj Federaciji obilježavanje pobjede nad nacizmom postepeno se pretvorilo u kult čija je svrha promicanje rata, uzdizanja nad drugim narodima, prisvajanje statusa „glavnog pobjednika“, opravdavanje agresivne ideološke mobilizacije građana, kao i podsticanje neodgovornog i neutemeljenog revanšizma. Danas su ruske vlasti potrpuno uništile sistem međunarodnih odnosa uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Svojom oružanom agresijom na Ukrajinu Moskva pokrenula je prvi kontinentalni rat u Evropi u 21. vjeku, podrivavši sistem kolektivne globalne bezbjednosti. Po tome Putinova Rusija liči na Hitlerovu Njemačku uoči globalnog sukoba. Uostalom, slabost, strah i neodlučnost međunarodne zajednice uoči Drugog svjetskog rata podsticali su agresore na sve veće razmjere zločina. Praznik Dana pobjede u Sovjetskom Savezu bio je 9. maj.
U principu, Moskva nije htjela sa cijelim svjetom da slavi pobjedu nad nacizmom jednog dana – 8. maja, kada je potpisan Akt o predaji Vermahta i Hitlerove Nemačke. Na ovaj dan 1945. godine nisu se održavali posebni svečani događaji. Po Staljinovom naređenju, Parada pobjede održana je u Moskvi tek 24. juna. Ni narednih godina na Crvenom trgu nije bilo prazničnih defilea niti povorke veterana. Godine 1947. status ovog dana je potpuno promijenjen. Dan pobjede je postao radni dan. Iste 1947. godine sovjetske vlasti su odlučile da ukinu sve isplate i beneficije veteranima koji su dobili državne nagrade. Staljinistički režim se bojao vojnih veterana koji su tokom vojnog pohoda na Evropu vidjeli da sve druge zemlje žive mnogo prosperitetnije nego u SSSR-u. Osim toga, kada su se veterani okupljali na Dan pobjede, često su pili više nego što je bilo potrebno i govorili stvari koje vlasti u Kremlju nisu željele čuti. I ovo: rat je dobijen na račun ogromnih i nepotrebnih žrtava među ljudstvom Sovjetske armije i civilnog stanovništva, da maršal Žukov i Staljin nisu bili izvanredni komandanti, već koljači koji su milione ljudi bacili u sigurnu smrt. Osim toga, u zemlji je bio značajan broj vojnih invalida, bilo ih je na milione. Proklinjali su svoje komandante zbog gluposti u vođenju ofanzivnih operacija, a službenici Državne bezbjednosti nikako nisu mogli da ih umire zbog ogromnog broja nezadovoljnih ljudi. Dakle, od 1948. do 1965. 9. maj nije bio slobodan dan u SSSR-u, sve dok većina vojnih invalida fizički nije umrla.
Dan pobjede ponovo je postao praznik 1965. godine. Istovremeno je održana i jubilarna Parada pobjede povodom 20. godišnjice postojanja. Bila je to druga parada nakon završetka rata. Treća je održana 1985., a četvrta 1990. godine. Parada pobjede je postala godišnji događaj u Ruskoj Federaciji od 1995. godine. Drugi svjetski rat postao je najkrvaviji i najbrutalniji u istoriji čovječanstva – poginulo je od 50 do 85 miliona ljudi. Drugi svjetski rat je završen diplomatskim naporima, ali su ga završili hrabri vojnici i oružje. Danas, kada je Rusija bez objave rata napala Ukrajinu i vrši nečasnu, nezakonitu agresiju koju je osudila međunarodna zajednica, Ukrajinci imaju pravo ne samo na nacionalni oružani otpor, već i na podršku cijelog svijeta. Ukrajinci s oružjem u rukama brane Evropu i daju šansu za stvaranje novog, pravednijeg svjetskog sigurnosnog sistema, za izgradnju trajnijeg mira. Ali uslov za to je pobjeda nad Rusijom, obnova teritorijalnog integriteta Ukrajine i nemogućnost buduće agresije Moskve na bilo koga na planeti.
Nakon pobjede Ukrajine u ratu sa Rusijom, ukrajinski narod će dobiti novi državni praznik pobjede nad rusizmom – modernom ruskim fašizmom. Dan sjećanja i pobjede nad nacizmom simbolizira ne trijumf pobjednika nad pobijeđenim, već upozorenje – diktatori uvijek nastoje da zadovolje svoje imperijalne ambicije oružanim sredstvima, ultimatumima, agresijom, aneksijom. Najvažniji rezultat rata ne bi trebao biti kult pobjede, već sposobnost da se mir cijeni, kategorično i beskompromisno brani svim razumnim sredstvima. Danas, kao i u godinama Drugog svetskog rata, Ukrajina je u ratu sa agresorom. Međutim, sada je to Putinova Rusija. Danas je Ruska Federacija, koja je apsorbirala svu kriminalnu praksu nacizma i komunizma, ta koja zadire u teritorijalni integritet Ukrajine i uništila je mir u Evropi. Prisjećajući se Drugog svjetskog rata 8. maja, međunarodna zajednica treba da shvati i zapamti: moderna Rusija nije pobjednik Hitlera i nacizma, nije oslobodilac Evrope, već okrutni agresor koji ne poštuje međunarodno pravo, nastoji nasilno revidirati granice i krenuo ka najnovijem totalitarizmu.”