Mykola Verkhohliad, pukovnik ukrajinske vojske i jedan od komandanata mirovnih snaga UN-a u Bosni i Hercegovini, odigrao je jednu od ključnih uloga u spašavanju više hiljada bošnjačkih civila u Žepi u julu 1995. godine. U trenutku kada je, neposredno nakon pada Srebrenice, postojala realna opasnost da se masovni zločin ponovi i u ovoj istočnobosanskoj enklavi, Verkhohliad se suprotstavio pritiscima Ratka Mladića i insistirao da evakuacija stanovništva bude provedena pod zaštitom UN-a.
Dramatična situacija
Nakon što je Vojska Republike Srpske opkolila Žepu, situacija u enklavi postajala je sve dramatičnija. Samo nekoliko dana ranije u Srebrenici je počinjen genocid, pa je među stanovništvom Žepe postojao opravdan strah da ih čeka ista sudbina.
U takvim okolnostima ukrajinski kontingent UNPROFOR-a, kojim je komandovao Verkhohliad, našao se između civila i snaga VRS-a.
Verkhohliad je učestvovao u pregovorima s Ratkom Mladićem, tadašnjim komandantom Vojske Republike Srpske, koji će kasnije biti pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Prema dostupnim svjedočenjima i ukrajinskim izvorima, Verkhohliad nije pristao da se civilno stanovništvo jednostavno preda snagama VRS-a. Insistirao je da se njihovo izvlačenje odvija uz prisustvo i nadzor pripadnika UN-a.
Posebno je vodio računa o tome da konvoji ne ostanu bez međunarodne zaštite. Ukrajinski vojnici pratili su autobuse s civilima kako bi spriječili izdvajanje ljudi iz kolona, upravo ono što se samo nekoliko dana ranije dogodilo u Srebrenici.
Na taj način iz Žepe je evakuirano oko 8.000 ljudi, dok pojedini izvori navode i veći broj spašenih civila.
Iako je pad Žepe bio praćen zločinima, uključujući ubistva bošnjačkih vojnih i političkih predstavnika, razmjeri tragedije kakva je zadesila Srebrenicu nisu ponovljeni. Veliki dio zasluga za izvlačenje civilnog stanovništva pripisuje se upravo odlučnosti ukrajinskih mirovnjaka i njihovog komandanta.
Verkhohliadova priča posebno je značajna jer pokazuje koliko je u julu 1995. značila odluka pojedinaca da ne ostanu samo pasivni posmatrači.
Iskoristio autoritet
Dok je međunarodna zajednica u Srebrenici doživjela jedan od svojih najvećih moralnih i političkih poraza, u Žepi je ukrajinski oficir odlučio iskoristiti ono malo autoriteta koji su mirovne snage još imale.
Njegov potez nije zaustavio pad enklave, ali je pomogao da hiljade ljudi izađu iz nje živi.
Za svoju službu i hrabrost Verkhohliad je u Ukrajini dobio najviše državno priznanje. Godine 2021, nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, posthumno mu je dodijeljen naslov Heroja Ukrajine, uz Orden Zlatne zvijezde.
Tako je priča o Žepi ostala i priča o jednom ukrajinskom oficiru koji je, u trenutku kada su mnogi drugi zakazali, odlučio učiniti ono što je trebalo biti osnovna obaveza mirovnih snaga – zaštititi civile.
Dok se danas ponovo pokušavaju relativizirati presude za ratne zločine i od osuđenih zločinaca praviti nacionalni heroji, priča o Mykoli Verkhohliadu podsjeća na sasvim drugačiju vrstu herojstva: onu u kojoj se spašavaju ljudi, a ne veličaju oni koji su ih ubijali.