Podudaranje vremenkog okvira hitnog sastanka ministara vanjskih poslova zaljevskih zemalja u Dohi s posjetom iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana istom gradu radi razgovora s katarskim emirom dovodi do pitanja o tome kako će arapske zemlje reagovati ako Izrael nastavi sa svojim planom da iskoristiti svoj nedavni vojni uspjeh ne samo da oslabi Iran, već i preuredi Bliski istok, piše Guardian.
Sunitska koalicija od šest zaljevskih monarha nije naklonjena Iranu ili njegovim oružanim grupama koje su povezane s tom zemljom, a 2016. su Hezbollah označile kao terorističku organizaciju. Međutim, ove zemlje se također protive daljnjoj izraelskoj eskalaciji i vjeruju da je u konačnici samo Washington taj koji ima sredstva obuzdati izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Zaljevske zemlje insistiraju da je uspostavljanje neovisne palestinske države jedini put do regionalne stabilnosti, integracije i prosperiteta.
“Palestinska državnost je preduvjet za mir, a ne njegov nusprodukt“, napisao je saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan u srijedu za Finanacial Times, ne spominjući izraelsko-iranski sukob, niti izglede da će Joe Biden krajem svog mandata i mjesec dana prije izbora zaustaviti Izrael.
Međutim, kako piše Guardian, nike velika vjerovatnoća da čelnici zaljevskih država, usprkos podrške javnosti u njihovim zemljama za palestinsku stvar, promijeniti vlastitu kolektivnu jednogodišnju strategiju da Palestincima ne pružaju ništa osim humanitarne pomoći i političke podrške.
Dilema za arapske zemlje
Situacija se može brzo mijenjati, ali trenutno se zaljevske zemlje suočavaju s mogućnošću nadmoći Izraela koji je odlučan izaći iz pat pozicije u Gazi uništavanjem vojnog vodstva Hezbollaha i čineći Iran toliko slabim da više nikada ne može napasti Izrael.
Izvještaji da Izrael razmatra napad na iranska naftna postrojenja, te čak njegova nuklearna postrojenja, uznemirit će Zaljevsko vijeće za suradnju (GCC). Jedan arapski diplomata koji nije naklonjen Iranu rekao je za Guardian da se boji moralnih implikacija izraelske “potpune pobjede”. To bi na Bliskom istoku poslalo mračnu poruku – da se “pravda” može postići totalnim ratom.
Argument GCC-a, kojim predsjeda šeik Mohammed bin Abdulrahman bin Jassim Al Thani, katarski premijer, ostaje da je prekid vatre između Hamasa i Izraela rješenje krize. Ali izraelsko ubistvo ključnog sugovornika Katara, člana političkog biroa Hamasa Ismaila Haniyeha, bio je težak udarac nadama Dohe da to postigne.
I po pitanju drugog fronta, u Libanu, države GCC-a, uključujući Kuvajt, Oman, Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate, već su pozvale Izrael da poštuje suverenitet zemlje i prihvati prekid vatre. Međutim, nijedna od ovih zamalja također nije podržala iranski napad na Izrael.
Ako Izrael nastavi sa svojim aktivnostima, zaljevske i arapske države mogle bi se suočiti s dilemom. S jedne strane, dugoročno slabljenje iranskog uticaja moglo bi stvoriti nepoželjan i destabilizirajući vakuum u kojem jedino izraelski Željezni zid ima moć u regiji. S druge strane, to bi moglo predstavljati priliku za regionalne države da iskoriste slabost Irana i potisnu nedržavne aktere koje podržava Iran.
Mnoge regionalne države imaju razloga željeti da Teheran bude oslabljen. Naime, slabiji Iran mogao bi dati više prostora iračkom predsjedniku Mohammedu Shia al-Sudaniju da obuzda frakcije koje podržava ta zemlja. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad, koji se nike oglasio o sukobu uprkos podrške koju mu je ukazao Hezbollah, mogao bi povratiti uticaj u Libanu.
Jordanom upravlja Islamski akcijski front, ogranak Muslimanskog bratstva koji je bio na vrhu ankete na nedavnim parlamentarnim izborima, osvojivši 28% glasova i postavši najveća pojedinačna stranka. Jordan je sporadično optuživao Iran da pokušava potaknuti neprijateljske grupe.
Bahrein, koji je normalizirao odnose s Izraelom 2020. zajedno s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, se redovno suočava sa propalestinskim demonstracijama. Proiranska LuaLua TV tvrdi da su održane šiitske demonstracije u znak žalosti zbog smrti Hassana Nasrallaha.
Kuvajt je u dugom natjecanju s Iranom za vađenje plina iz spornog polja prirodnog plina u moru.
Stav Saudijske Arabije
Međutim, ključni odnos za regiju je onaj između Irana i Saudijske Arabije – odnos koji je postavljen na bolje temelje pekinškim planom za deeskalaciju dogovorenim 2023. između dviju zemalja.
Saudijska Arabija ugostila je iranskog predsjednika prvi put nakon 11 godina i omogućila iranskim hodočasnicima da putuju u svete gradove Meku i Medinu. Rijad je ponovno uspostavio odnose sa Sirijom koju podržava Iran i nada se da je osigurao iransku podršku kako bi spriječio Hutije u Jemenu da ispaljuju projektile preko granice prema Saudijskoj Arabiji.
Rijad je također nebrojeno puta u javnosti ponovio SAD-u da jednostavno nije zainteresiran za normalizaciju s Izraelom sve dok nije uključen vjerodostojan put prema rješenju s dvije države. Netanyahuov govor u UN-u prošle sedmice u kojem je pozvao Saudijsku Arabiju da slijedi primjer UAE i normalizuje odnose s Izraelom nije uzeo u obzir ovu činjenicu ili prepreku koju on osobno predstavlja takvom sporazumu.
U dokumentu koji je upravo objavilo Evropsko vijeće za vanjske odnose, autori tvrde da je saudijsko-iranski odnos ključan za održavanje mira.
“Pristup nulte sume koji nastoji potpuno isključiti Teheran iz regionalne sigurnosne arhitekture neće uživati regionalnu podršku i u konačnici će biti kontraproduktivan“, navodi se.