Kod djece je važno da se stvari rade u isto vrijeme. Lijek za dosadu je aktivnost. Motivirati djecu kako peru ruke, uz pjesmice. Pokušati simulirati školu. Jako dobra je nastava na televizijama. Potrebno imati nastavu kao u školi, pauze kao u školi, u pauzama aktivnost uključiti, uraditi odmah domaću zadaću.
Nakon toga osmisliti zabavu, socijalne aktivnosti, stvari koje će poboljšati raspoloženje, obogatiti dan i koje neće biti vezane za školu. Kod mlađe djece nema zabrinutosti o virusu. Djeci je teško i pitaju se šta raditi dok su u kući. To se sve može popuniti. Veliku ulogu igraju roditelji i način na koji odgajamo djecu. Živimo život koji je van normalnih granica. Ljudi koji rade više sati, sada provode više vremena u kući, s porodicom.
Na jedan način to izgleda kao odmor, ali radimo od kuće, na odgoju djece, na braku, puno stvari se odjednom dešava, a iznad toga je stres. Nismo navikli na to. Neki žele ostati u braku, neki ne žele. Potrebno je dogovarati se. Imate opciju da živite u kući u miru, ili u haosu. Imamo opciju da razgovaramo na ljepši način, s osmijehom na licu, čak iako sutra možda nećemo biti u braku. Komunikacija ostane do kraja života.
Do vas je hoćete li touraditi na teži ili lakši način. Ne možemo izbjeći komunikaciju. Kritikujem zdravstveni sistem u SAD-u, narušen je. Pitaju psihijatra; ko je zdrav, kažem im; onaj ko nije pregledan.