Hadžihafizbegović je istakao da je rijetkost da neka teatarska predstava ima tako veliki broj izvođenja, a da kada bi se stavljao znak jednakosti “Žaba bi bila jednaka Prijateljstvo, jer su četiri glumca radeći na predstavi fukcionisali kao braća”.
– Sretni smo što smo iz Sarajeva poslali jednu snažnu, antiratnu poruku – naveo je Hadžihafizbegović.
Osim Emira Hadžihafizbegovića u predstavi glume Mirsad Tuka, Aleksandar Seksan, Moamer Kasumović. Seksan je istakao da se ovakvo nešto, kao što je predstava Žaba i rad na njoj, glumcima desi jednom ili nijednom u životu. On je rekao da je uzbuđen zbog 250 izvođenja predstave kojoj su dali znoj, trud, nerve, te dodao da s istim žarom igraju svaku narednu predstavu.
Mirsad Tuka istakao je da je pozorište kolektivni čin.
– Da bi jedna predstava opstala potrebno je više faktora. Po meni je najvažnija partnerska igra, međuljudski odnosi koji su za sve godine igranja predstave ne samo sačuvani nego i nadograđivani – rekao je Tuka.
Moamer Kasumović rekao je na početku svog obraćanja da se probudio u znoju jer je sanjao košmar u kojem je zaboravio da dođe na predstavu Žaba, i bio sretan kad je shvatio da je to samo san. To govori, kako navodi, koliko je glumcima stalo do ove predstave.
Hadžihafizbegović je istakao da će na 250. izbedbu Žabe doći brojni gosti iz regiona, te da će u društvu kolega, prijatelja na dan kada se obilježava 10 godina igranja predstave slaviti se gluma, glumačka umjetost, pozorište.
“Žaba” je priča o svima nama, ljudima današnjeg vremena, dobu nerazumijevanja i usamljenosti i potrage za ljubavlju i smislom. Predstava na gotovo hirurški način dijagnosticira vrijeme u kojem živimo. Ona donosi likove koji se ne snalaze u tranzicijskom vremenu i dobu promjenjenih vrijednosti. Tekst se bavi problemima današnjeg vremena koji su isti ili slični u BiH, Hrvatskoj ili Srbiji. To je prvenstveno problem nepostojanja komunikacije i nemogućnosti da čujemo tuđe mišljenje. Zbog stvari, poput pitanja loših života i situacije u kojoj živimo, u stalnoj smo potrazi za krivcima, pa ih nalazimo u vlasti, u sistemu, direktoru firme, šefu, poslovođi, treneru, selektoru, umjesto da se za sebe sami izborimo. Moramo se umiješati u vlastite sudbine, umjesto što nad njima samo žalimo.
“Žaba“ je tekst autora mlađe generacije Dubravka Mihanovića iz Zagreba, koji je za ovaj dramski tekst višestruko nagrađivan.