Gradaščević je osuđen da je 13. septembra 1993. godine oko 12:40 sati u dvorištu zgrade u Sarajevu fizički napao Miloša Vujića Panića udarajući ga pesnicama u predjelu glave i ramena.
Osuđeni je potom ispalio tri hica od kojih je jedan pogodio Panića u predjelu desne strane glave, nakon čega je i preminuo.
Riječ je o predmetu koji je pravosnažno okončan poslije 27 godina sudskih procesa i četiri ukinute presude Gradaščeviću.
Povod za krvavi obračun bilo je smeće koje je bačeno ispred šupe žene čiji su inicijali N.Č, sa kojom je Gradaščević bio u vezi.
Ovo je jedan od najdužih slučajeva koji se vodio na Kantonalnom sudu u Sarajevu jer je Gradaščević bio u bjekstvu 15 godina.
Prvobitno je pušten iz zatvora u januaru 1994. godine i branio se sa slobode zbog ratnih okolnosti, što je on iskoristio za bijeg i pobjegao u Hrvatsku. Nakon što je postao njihov državljanin, pobjegao je u SAD. Međunarodna potjernica raspisana je tek 2009. godine.
Osuđivan je u odsustvu, a nakon dolaska u BiH branio se sa slobode.