Davne 2007. godine Admir Pozderović dobio je zlatnu medalju u Strazburu za patent pomičnog “ležečeg policajca.
Njegov izum u praksi je realiziran posljednih godina u Njemačkoj.
Iako osim medalje koja mu krasi vitrine nije imao nikakve koristi od svog izuma Admir Pozderović je sretan da je našao stvarnu primjenu.U šali kaže to je dokaz da Nijemci 10-etak godina kasne za pameću iz BiH.
Grad Hanau postavio je automatske ležeće policajce.
“To je jedan od problema s kojima na žalost živimo u BiH. Mi smo društvo koje kao da se plaši biti prvi u nečemu. Strah nas je šta će nam drugi reči, pa nekako uvijek čekamo da prepisujemo stvari od drugih. Zbog toga moj patent nije mogao doživjeti primjenu u BiH, a ja svoje patente nikada nisam štito, bili su dostupni javnosti i drago mi je da se jedan od njih primjenio u praksi”, kaže Pozderović za portal LikeStory.
Naravno ležeći policajci koji su postavljeni u Njemačkoj su tehnološki napredniji, jer je Pozderović svoj prilagodio tadašnjim tehničkim mogućnostima, ali princip je isti. Radar mjeri brzinu kojom se vozilo približava mjestu gdje je ležeći policajac.Ukoliko se vozilo kreće u okviru ograničenja ležeći policajac se spušta.
“Bilo je to vrijeme kada su se masovno u BiH postavljali ležeći policajci. Gledao sam muke vozača, posebno onih koji voze niže automobile da savladaju prepreku na putu a da ne ogrebu vozilo. Moje mišljenje je oduvijek bilo da savjesni vozači ne trebaju imati nepotrebne prepreke, s druge oni koji svojom vožnjom ugrožavaju sigurnost drugih i treba da oštete automobil zbog načina vožnje. Uz to nema potrebe da savjesni vozač recimo usred noći mora prelaziti preko ležečeg policajca”, govori Pozderović.
Osim ove dobio je još dvije zlatne medalje za inovacije i jednu bronzanu medalju.Osmislio je naočale za vožnju po noći, ali i gume sa pomičnim čepovima kako bi se izbjeglo korištenje lanaca po snijegu. Patente nije štitio, preskupo je, a smatra da je najveća nagrada kada oni mogu koristiti široj zajednici.
“Imao sam web stranicu na kojoj je sve što sam radio bilo dostupno i slobodno za korištenje”, kaže Pozderović i vraća se na početak priče, strah od napretka u BiH. Kaže i u vrijeme kada je bio ministar u BPK Goražde često je od saradnika za neka “inovativna” rješenja čuo pitanje “a gdje si to vidio”?
“Zar je važno ima li to negdje, ocijeniš da li je dobro, ili nije i radiš”, priča Pozderović.
Ljubav prema inovacijama ostala je iz srednje škole. Završio je elektrotehničku školu, koja je prema njegovom mišljenju danas u ravni sa magistraturom, što ukazuje i na neophodnost reformi u obrazovanju.
Rat i život poslije su ga odveli u drugom pravcu. Diplomirao je odbranu i zaštitu, a magistrirao ekonomiju. Uz to Pozderović je i član MENSAE, organizacije koja okuplja ljude čija utvrđena inteligencija spada u gornjih 2% opšte populacije, O tome Admir ne priča puno, ali rezultati na testovima su ga svrstali u gornju polovicu članova MENSA.
Admir spada u ljude sa IQ iznad 165, što se u BiH, a posebno manjim sredinama češće pokazalo kao teret, a ne prednost. Političari se najviše boje znanja, pa je Admir dugo vremena nakon što je prestao biti član kantonalne vlade bio na evidenciji nezaposlenih osoba u Goraždu.