U Bijeloj kući u Washingtonu protekle sedmice su bile izuzetno uzbudljive. Ne samo da se nekoliko bitnih međunarodnih dogovora postiglo u Ovalnom uredu predsjednika Trumpa, nego je sam Donald Trump zaradio ne jednu nego dvije nominacije za nobelovu nagradu za mir.
Obje nominacije su upućene od strane predstavnika desničarskih stranaka u Skandinaviji (jedna nominacija iz Norveške i jedna iz Švedske), a da situacija bude još komičnija predsjednik Trump se slavi kao veliki mirotvorac. Naime, prva nominacija je stigla od Norveškog parlamentarca zbog Trumpove uloge u postizanju dogovora o normalizaciji odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Druga nominacija je stigla iz Švedske zbog Trumpove uloge u potpisivanju ekonomskog sporazuma između Kosova i Srbije.
Većina ljudi bi se nasmijala i pomislila da Trump nema nikakve šanse da stane rame uz rame osvajačima ove nekad prestižne nagrade poput: Nelsona Mandele, Majke Tereze, Martin Luther Kinga i mnogih drugih osvajača. Ali ipak Trump nije toliko daleko od nagrade za mir koliko bi mnogi mislili.
Obama i Europska Unija
Nije ovo prvi put da su nominacije za Nobelovu nagradu za mir u najmanju ruku diskutabilne. Prvi primjer je onaj Baraka Obame iz 2009. godine. Unutar svoje prve godine prvog predsjedničkog mandata Obama ja “zaslužio” nagradu za mir zbog svog truda da ojača međunarodnu diplomatiju i saradnju među ljudima. Politički analitičari su se i tada smijali i odmahivali glavama na ideju da Obama zaista dobije nagradu u svojoj prvoj godini na poziciji predsjednika Sjedinjenih Država. Nakon što je nagradu zaista i dobio, svjetski analitičari su zaključili da je Nobelov komitet dodijelio nagradu kao motivaciju da Obama ispuni predizborna obećanja i povuče trupe iz Bliskog istoka, i time uvede prijeko potrebnu stabilnost u regiju. Podsjećanja radi, nijedan od tih ciljeva Obama na kraju nije ispunio.
Tri godine nakon Obame, Europska Unija je dobila Nobelovu nagradu za mir za preko 60 godina rada na održavanju mira, promovisanja demokratije i branjenja ljudskih prava na tlu Europe a i šire. Odlučio je te 2012. godine Nobelov komitet da ignoriše rat na prostoru bivše Jugoslavije, koji izgleda ne spada pod okrilje Europe, i nemoć EU da zaustavi kontinuirano kršenje ljudskih prava između 1992-1995 godine. Podjednako su odlučili da zaborave i na konflikte i kršenje međunarodnih prava na Kosovu par godina poslije.
Martin Luther King, Dalai Lama, Nelson Mandela i Donald Trump
Na prvu bi neko pomislio kada pročita ova četiri imena da igramo igru izbaci uljeza, ali nažalost u bliskoj budućnosti ime Donalda Trumpa bi moglo zauvijek da bude u istoj kategoriji sa ovim velikim mirotvorcima. Možda je najveća nepravda da je Trump nominovan upravo u vrijeme kada se u Americi dešavaju ogromni protesti zbog kršenja ljudskih prava i rasne nejednakosti. Zbog kontinuiranog i sistematskog kršenja onih vrijednosti zbog kojih je Martin Luther King dobio svoju nagradu, protesta koje Donald Trump redovno karakterizira kao anarhiju, i poziv na bezvlašće.
Na kraju da ironija bude još veća, u četiri godine vladavine Donalda Trumpa, Sjedinjene Države su se nekoliko puta našle na ivici rata. Posljednji put prije pandemije korona, kada je došlo de eskalacije dugogodišnjih tenzija između SAD-a i Irana. Manje od godinu dana kasnije Trump, kojeg su mnogi optuživali da priželjkuje rat sa Iranom je dvostruki kandidat za osvajanje najprestižnije svjetske nagrade za mir!