Neki prosvjetni radnici u Francuskoj kažu da sami sebe cenzurišu kako bi izbjegli sukob sa učenicima i roditeljima oko religije i slobode govora. Jezivo ubistvo profesora koji je na času pokazivao karikature proroka Muhameda pokazalo je dimenzije tog problema.
Profesor istorije Samuel Pati je na predavanju o slobodi izražavanja pokazao fotografije kojima se ismijava prorok, a koje je prvi put objavio satirični časopis “Šarli ebdo” 2006, što je dovelo do smrtnosnih napada islamističkih ekstremista na redakciju.
Patijevo ubistvo prošle nedjelje je izazvalo bijes u državi gdje mnogi snažno brane odvojenost crkve i države. Ono je takođe iznijelo na vidjelo podjele u društvu gdje glasna manjina u muslimanskoj zajednici osjeća da se njena ubjeđenja ne poštuju, piše Rojters.
Te linije rascjepa su pojačane u posljednjih 10-20 godina, kaže Delfin Žirar, koja je počela da predaje 2004, godine kada je u Francuskoj zabranjeno pokrivanje glave maramom u školama.
“Kao da đaci izražavaju mišljenje koje nije njihovo, nego ljudi koji žele da nametnu vjerski identitet, koji postaje sve jači.”
Rojters piše da ima puno oblika autocenzure: od nastavnika osnovnih škola koji odluče da na času ne čitaju priču “Tri praseta” iz straha od negativne reakcije nekih roditelja muslimana, do profesora istorije koji kažu da izbjegavaju religijsku satiru.
Državni sekularizam, ili “laicité”, čini centralni dio francuskog nacionalnog identiteta i zahtijeva odvojenost religije od javnog života. Prosvjetni radnici kažu da je zadatak škola da svojim građanima usađuju vrijednosti Republike sve teži jer manjina francuskih muslimana i pripadnika drugih vjera nastoji da izrazi svoj vjerski identitet.
“Sprovodila sam autocenzuru povodom brojnih pitanja,” kazala je bivša profesorica jedne pariske srednje škole koja je željela da ostane anonimna iz straha od posljedica. “Osjetila sam stvarnu mržnju prema francuskim vrijednostima.”
Njena iskustva, kako piše Rojters, pokazuju da ubistvo Patija, iako šokantno, nije potpuno iznenađenje.