Molim vas, kada dođete na glavnu cestu, zovite policiju, mi ovdje nemamo signala, ne možemo dobiti 112. Neka makar dođu maknuti kamen s puta jer smo odsječeni, ne možemo nigdje, apel je šesteročlane obitelji Abramović iz sela Pecki kod Petrinje, nekoliko stotina metara zračne linije od epicentra najjačeg potresa u novijoj hrvatskoj povijesti.
Do mještana sela Pecki, a ima ih pedesetak, gotovo je nemoguće doći. Na samom ulazu, na uskoj cesti uz rijeku Utrinu, kod table Pecki odronilo se nekoliko komada kamenih blokova visine najmanje dva čovjeka i zapriječilo ulaz i izlaz u selo. Autom se ne može prići, a ljudi koji ovamo dolaze provjeriti svoje roditelje, vozila ostavljaju uz cestu i doslovno se penju preko kamene blokade kako bi došli do kuća.
Medu njima je i šesteročlana obitelj Abramović, čija je kuća potpuno devastirana. Kako se može vidjeti, iz smjera epicentra, odnosno brda poviše njihove kuće, tzv. Hrastovačke gore, pukotina debljine nekoliko centimetara u dužinu para asfaltiranu cestu, a u produžetku se nastavlja i na frontalni zid kuće. Krov je urušen, cigle otpadaju s bokova, a unutra se nemoguće probiti kroz šutu, porušene regale, ostatke kamina…
Struje nemamo, vode nemamo. Morali smo ugasiti grijanje. Unutra nećemo moći spavati, a i ne želim da moja djeca ulaze unutra noćas. Nemamo ni gdje ići, svi naši prijatelji i rodbina u istom su problemu. Naš stan u Petrinji isto je srušen. Morat ćemo noćiti u automobilu – govori nam očajna majka Josipa Abramović Kušan.
Ona i suprug Dalibor, kako priča, za vrijeme potresa bili su u njihovu stanu u Petrinji, gdje su, da ironija bude veća, čekali statičare za procjenu štete od triju potresa u ponedjeljak. Za to vrijeme, njihova djeca, desetogodišnja Katija, petogodišnji Šimun i Klara od godinu i pol, boravila su u obiteljskoj kući u Peckima, gdje sada još živi njezin otac Joso. On je u vrijeme potresa djecu brzo primio i iznio iz kuće na sigurno. Kaže da je u jednom trenutku sve počelo padati na njih sa svih strana. Sada stoji ukopan ispred kuće, gledajući u pukotine i ponavljajući: “Ostao je od svega još samo život”.




