Tokom posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Beogradu, srpski predsjednik Aleksandar Vučić odlučio je javno hvaliti svoga ruskog gosta, baš kao pravi domaćin, dok ga je iza zatvorenih vrata nagovarao da Beogradu dâ bar malo mjesta u najvažnijem političkom pitanju za Srbiju, a to je Kosovo, piše Maksim Samorukov, kolumnist ruskog analitičkog portala u tekstu pod naslovom “Bijeg iz zagrljaja Kremlja: Zašto je Srbija umorna od ruske podrške”.
“Otkako je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, srbijanski lideri sebe su prisiljavali na vrlo težak, ponekad šizofren odnos sa Moskvom, koja sada može staviti veto na bilo kakav mirovni prijedlog za Kosovo, čime bi zapravo potpisala političku smrtnu presudu srpskim liderima”, jasno je napisao Samorukov.
Srbiji Moskva ogledalo
On ističe kako su prijašnjih godina srbijanski političari svih boja tražili utjehu u Moskvi, duboko rezignirani time što je Zapad priznao nezavisnost Kosova bez ijednog ustupka Srbiji. Da bi biračima pokazali kako neće nijemo trpjeti poniženje zapadnih sila, srbijanski su lideri razvili odnos s Moskvom pun prijateljstva i divljenja, hvaleći sve povlastice rusko-srbijanske saradnje. U želji da se predstave kao istinski patrioti, oni nisu razmatrali cijenu ovog prijateljstva na duže staze – smatra Samorukov.
“Godine nekontrolisanog hvaljenja rezultovale su skoro religijskim kultom Rusije i Putina u Srbiji. Putin je godinama najpopularniji strani lider u Srbiji, s više od 80 posto podrške, što je nedostižno svim srbijanskim političarima. Ruski predsjednik gleda u leđa samo pokojnom maršalu Titu kada su u pitanju titule počasnog građanina srbijanskih gradova”, piše Samorukov.
Rusi vladaju Vučićem
Ruski analitičar upozorava da se koristi koje Vučić ima od bliskosti s Putinom i Rusijom mogu pretvoriti u ozbiljna ograničenja.
“Ako se, potaknut izgledima za članstvo Srbije u EU, Vučić usudi bez ruskog odobrenja riješiti kosovsko pitanje, Kremlj će ga lako moći uništiti kao političara. Dovoljno je da Kremlj zauzme stav da će kao iskreni saveznik srbijanskog naroda, za razliku od prodane domaće elite, nastaviti braniti teritorijalni integritet Srbije odbijanjem priznanja Kosova. Vučić savršeno shvata taj rizik i stoga je posjetio Moskvu da bi saznao kako bi Rusija reagovala na mogući sporazum oko Kosova. Moskva nema nikakvog razloga podržati konačno rješenje sukoba jer time ne bi dobila ništa, a mogla bi izgubiti utjecaj u regiji”, piše ruski analitičar.
Ako bi došlo do rasplitanja kosovskog čvora, nestalo bi potrebe za ruskim vetom u Vijeću sigurnosti UN-a pa bi rusko-srbijanski odnosi bili svedeni samo na naftu plin i historijske veze.
“Sve je to lijepo, ali i druge istočnoeuropske države imaju to u odnosima s Rusijom i to nije ono što Moskvu čini njihovim ključnim saveznikom”, zaključuje Samorukov.
Vučić bira
Samorukov postavlja i pitanje zašto bi Rusija pomogla u rješavanju sukoba oko Kosova kada joj nijedan ishod ne odgovara.
“Vanjskim posmatračima rusko pasivno sabotiranje rješenja spora oko Kosova djeluje kao neograničena podrška Srbiji. Uvjeravanja da Rusija nikada neće ostaviti Srbiju na cjedilu i da će učiniti sve što je u njenoj moći kako bi sačuvala teritorijalni integritet Srbije, djeluju kao geste nepokolebljivog prijateljstva spram Srba. U stvarnosti, srbijansko rukovodstvo ne zna kako da se oslobodi te podrške, koja ne ostavlja Beogradu manevarski prostor u pregovorima o Kosovu. Srbijanske vođe ne smiju djelovati kao manji petrioti od Kremlja. A Kremlj to zna i izdaje priopćenja koja prisiljavaju Srbe da zauzmu beskompromisne stavove”, smatra Samorukov.
Na koncu, Samorukov zaključuje kako Srbija nema što za ponuditi Rusiji po pitanju Kosova, već je to SAD.
“Onaj koji bi nešto trebao ponuditi jest Washington, a ne Vučić. U međuvremenu, Vučić mora izabrati između političkog samoubistva i održavanja prilično besmislenog, ali relativno prihvatljivog statusa quo jer ne zna kako da se izvuče iz zagrljaja najbližeg saveznika koji prijeti da ga uguši”, zaključuje u svom osvrtu ruski analitičar Samorukov.