Nakon prebrojanih 85 posto glasova, ni premijer Benjamin Netanjahu ni njegov glavni protivnik Gadi Ajzenkot nemaju dovoljno mandata za formiranje parlamentarne većine u Izraelu. Da bi jedna od strana uspjela sastaviti vladu, morala bi odustati od obećanja datih tokom predizborne kampanje, zbog čega se ponavljanje izbora nameće kao sve izglednija mogućnost, piše BBC.
BBC-jev dopisnik iz Tel Aviva Tom Benet analizirao je četiri moguća scenarija za izlazak iz političkog zastoja.
Vlada nacionalnog jedinstva s Netanjahuom
Prva mogućnost podrazumijeva formiranje vlade nacionalnog jedinstva na čijem bi čelu ostao Netanjahu. Da bi se to ostvarilo, Ajzenkot bi morao odustati od ključne poruke svoje kampanje, tokom koje se predstavljao kao glavna alternativa aktuelnom premijeru i obećavao da će ga ukloniti s vlasti.
Sinoć je u svom izbornom štabu pozvao Netanjahua da „još danas objavi povlačenje iz političkog života“. Poručio je i da su građani Izraela umorni od njegove „kulture laži“, podjela i huškanja.
Te izjave uslijedile su prije nego što je revidirana jedna od vodećih izlaznih anketa. U početku je prednost davala Ajzenkotovom bloku, ali je nakon izmjena Netanjahu izbio na prvo mjesto.
Izraelski premijer mogao bi pokušati privući Ajzenkotovu stranku Jašar u vladu koju bi predvodio „Likud“, pod uslovom da se odrekne krajnje desnih i ultraortodoksnih partnera. Međutim, Netanjahu je sinoć zahvalio svojim „vjernim partnerima“ i pozvao na formiranje „snažne desničarske vlade“. BBC ocjenjuje da bi to moglo ukazivati na njegovu namjeru da zadrži postojeće saveznike.
Prema analizi BBC-ja, mogućnost formiranja vlade nacionalnog jedinstva mogla bi se povećati u slučaju novog sukoba s Iranom, koji bi političke lidere mogao natjerati da privremeno ostave međusobne razlike po strani.
Izraelski i američki mediji uoči izbora izvještavali su da Netanjahu zagovara nove napade na Iran i da je od američkog predsjednika Donalda Trumpa zatražio odobrenje za učešće američkih snaga. Njegovi kritičari mogli bi takav potez protumačiti kao pokušaj izazivanja novog sukoba radi očuvanja vlastite političke pozicije.
Savez s arapskim strankama
Drugi mogući ishod bio bi formiranje vlade koju bi predvodio Ajzenkot, uz podršku arapskih stranaka. Takav rasplet predstavljao bi veliki zaokret u izraelskoj politici.
Samo je jedna nezavisna arapska stranka dosad formalno bila dio vladajuće koalicije u Izraelu, i to 2021. godine. Ta vlada, međutim, nije dugo opstala.
Ajzenkot i sve jevrejske stranke iz njegovog bloka, osim jedne, odbacili su mogućnost formiranja vlade s arapskim strankama. Ipak, prema trenutnom rasporedu mandata, upravo bi takva saradnja mogla predstavljati njihov jedini put do parlamentarne većine.
Arapske stranke jedno su od najvećih iznenađenja izborne noći. Prema projekcijama, mogle bi osvojiti rekordnih 19 mandata, čemu je doprinijela dosad nezabilježena izlaznost arapskih birača.
Arapski građani čine približno petinu stanovništva Izraela, a mnogi sebe nazivaju palestinskim građanima Izraela. Dio njih godinama je bojkotovao izbore, dok ih je ovog puta na birališta, prema analizi BBC-ja, motivisala želja da smijene najdesničarskiju vladu u historiji zemlje.
Ujedinjenoj arapskoj listi predviđa se oko sedam mandata, a ta stranka poručuje da bi bila spremna učestvovati u opozicionoj vladi. Zajedničkoj listi pripisuje se približno 12 mandata, a ona bi takvu vladu podržala izvana.
Za formiranje većine Ajzenkot bi, prema tome, morao promijeniti dosadašnji stav i prihvatiti saradnju s arapskim strankama.
Jedini jevrejski politički lider koji otvoreno podržava takav pristup jeste Jair Golan, čelnik stranke „Demokrate“. BBC, međutim, upozorava da bi takva koalicija bila nestabilna, naročito zbog dubokih neslaganja o pitanjima Gaze i okupirane Zapadne obale.
Netanjahu traži saveznike na desnici
Treća mogućnost za Netanjahua jeste pokušaj izdvajanja desničarskih stranaka iz Ajzenkotovog političkog bloka.
Među potencijalnim partnerima izdvajaju se Naftali Benet, jedan od čelnika saveza B'Jahad, te Avigdor Liberman, lider stranke „Izrael Bejtenu“. Obojica zastupaju čvrste stavove kada je riječ o sigurnosnim pitanjima.
Ipak, tokom kampanje obojica su se zalagala za Netanjahuov odlazak s vlasti i uvođenje obaveznog služenja vojnog roka za ultraortodoksne Jevreje. Takvi zahtjevi direktno se sukobljavaju s interesima dvije ultraortodoksne stranke koje su dio Netanjahuove vlade.
Jedan od mogućih dogovora bio bi da Benet i Liberman zamijene dosadašnje ultraortodoksne partnere. Međutim, prema sadašnjem rasporedu mandata, ni takva koalicija ne bi imala dovoljno zastupnika za parlamentarnu većinu.
Novi izbori
Ako nijedan od navedenih scenarija ne dovede do dogovora, Izrael bi mogao ponovo izaći na izbore.
Takav ishod mnogi bi mogli protumačiti kao prešutnu pobjedu Netanjahua. On bi do novog glasanja ostao na funkciji premijera u tehničkom mandatu, a mogao bi računati i na bolje izglede na ponovljenim izborima.
Pojedini analitičari smatraju da bi odziv arapskih birača mogao biti manji nego na posljednjim izborima, naročito ako se pokaže da njihovo rekordno učešće nije donijelo promjene u političkom sistemu. Istovremeno, novo glasanje moglo bi dodatno mobilisati desničarske birače.
Netanjahu bi mogao računati i na to da se oko 70.000 Izraelaca koji žive u inostranstvu neće ponovo vratiti u zemlju kako bi glasali. Prema procjenama, većina tih birača nije na njegovoj strani.
Dodatnu prednost „Likudu“ i njegovim saveznicima mogli bi donijeti i glasovi desničarskih stranaka koje na posljednjim izborima nisu prešle izborni prag od 3,25 posto. Na novim izborima neke od njih mogle bi osvojiti manje glasova ili uopće ne učestvovati, čime bi dio njihovih birača mogao podržati „Likud“ i njegove partnere.
Politička nestabilnost nije novost za Izrael. Od 2019. do 2022. godine zemlja je održala pet izbornih ciklusa jer Netanjahu i njegovi politički protivnici nisu uspijevali postići dogovor o formiranju stabilne vlade.