U tu počinjenom genocidu izgubila je sina i muža, a danas je predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Žepe”.
Tijelo sina Nermina, Munira Subašić nikada nije pronašla, već samo dvije kosti, koje je ukopala u Potočarima, gdje se nalazi više od 6.000 sahranjenih žrtava srebreničkog genocida.
Grčki dobrovoljci, pripadnici tamošnje neonacističke partije “Zlatna zora”, nikada nisu odgovarali za ono što se prije četvrt vijeka dogodilo u Srbrenici, nakon što Vojska Republike Srpske zauzela tadašnju zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija.
Nakon genocida, ulica u Srebrenici dobila ime po Grčkoj
“Bio je naziv ulice u Srebrenici, ‘Grčkog prijateljstva’. Sada je ukinuta i vraćeni su stari nazivi”, kaže Nura Begović, članica Udruženja Žene Srebrenice. Nura je u genocidu izgubila 16 članova uže porodice.
Skupština Srebrenice, tada u jednonacionalnom sastavu, je 1996. godine nazvala ulicu Grčkog prijateljstva, a četiri godine kasnije, 2000. godine, ponovo je vraćen prijeratni naziv Reufa Selmanagića Crnog.
Udruženje žrtava genocida planira da tuži dobrovoljce Grčke, prije svega pripadnike neonacističke partije “Zlatna zora”, koju je Grčka proglasila zločinačkom organizacijom, a koji su se u ratu u BiH borili na strani Vojske Republike Srpske (VRS). No, o mogućoj tužbi, za sada, ne želi govoriti u javnosti.
“Kada ćemo ih mi tužiti i da li smo spremni da ih tužimo, vidjet ćemo”, objasnila je Munira Subašić za RSE.
Vojska Republike Srpske Srebrenicu je zauzela 11. jula 1995. godine. Preživjeli Srebreničani kažu kako zbog straha i panike, tih dana nisu obraćali pažnju koji vojnici su još bili osim pripadnika Vojske RS.