U prvom dijelu našeg razgovora za Faceplus projekat govorili smo o ljudskim pravima, konkretnije o samoj ravnopravnosti i pozicije žene u samom sistemu. U ovom drugom dijelu razgovarat ćemo o pitanju “jednakih mogućnosti”, uznemiravanju na radnom mjestu (mobingu) te političkoj participaciji žena.
Razgovor nastavljamo sa Vildanom Džekman, pravnicom u Liniji za pomoć novinarima/BH novinari.
Faceplus: Možete li objasniti razliku između “na diskriminacija” i “jednakih mogućnosti”?
Pod diskriminacijom u najkraćem smislu rečeno podrazumijeva svako različito postupanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti osobi
ili skupini osoba, po nekim stvarnom ili pretpostavljenom osnovama, kao što su boja kože, rasa, spol, etnička, nacionalna, vjerska, seksualna pripadnost i dr. Jednake mogućnosti su suprotno od diskriminacije, jednake mogućnosti podrazumjeva davanje istih mogućnosti u istim situacijama ili okolnostima, mjestima bez ikakvih razlika po gore navedenim osnovama.
Svakako, jednake mogućnosti i diskriminacija su u uskoj vezi, jer uskraćivanje jednakih mogućnosti u nekim situacijama može se dovesti do diskriminatornog postupanja.
Faceplus: Sve češće smo svjedoci “seksualne zloupotrebe i ucjenjivanja”, kako pomoći ženi u našoj blizini koja o tome ne govori . Možete li nam objasniti kroz primjer?
Važno je znati jedno da nijedna žena koja prolazi kroz “seksualnu ucijenu, zloupotrebu ili seksualno nasilje” nije kriva za to što joj se dešava. To podrazumijeva da nije kriva niti odgovorna što o tome ne govori, a još manje, što o tome progovara nakon 10 ili 15 godina. Ako npr. žena na radnom mjestu prolazi kroz seksualno uznemiravanje, važno je da joj uvijek budemo podrška. Podrška znači da je saslušamo, da osjeti da joj vjerujemo i damo joj informacije kome da se obrati i prijavi. Ženi uvijek vjerujemo u ono što govori, to je feministički pristup i to nikada ne preispitujemo. Drugo, možemo joj dati inpute, informacije kome se obratiti, brojeve telefona servisa, edukativni materijal, dati joj podršku da može da izađe iz toga (kada ocijeni da može i želi). Treba puno ohrabrenja. Nikada, ne smijemo da prenosimo priču koju nam je žena povjerila osim, ukoliko vam žena ne ne dadne svoje dopuštenje da s tom pričom idemo u javni proces borbe i zastupanja. Svaka žena koja progovori o nasilju koji joj se dešava je heroina vremena u kome to izgovara jer ulazi u borbu s sistemom, a za to joj treba podrška svake od nas.
Faceplus: Žena ukoliko da otkaz zbog seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, naći će se u još težem položaju. Kojim mehanizmima se žene mogu izboriti sa ovom vrstom uznemiravanja ?
Nasilnik je uvijek u dominaciji zbog moći koju posjeduje. Nasilje neće prestati sve dok preživjela nasilje ne progovori o tome. Otkaz je također jedna od posljedica koja može da se desi, ali ne nužno. Imamo slučajeve gdje nasilnik nakon prijave disciplinski i krivično odgovarao i nakon toga je eliminisan s radnog mjesta. Ako se desi otkaz to je nešto što se može prevazići jer drugi posao se može naći, mnogo teže je za preživjelu nasilja ostati u zoni nasilja jer posljedice su dalekosežne.
Svaka žena koja prolazi kroz proces nasilja je važna. To nije nikada samo lično pitanje, to je uvijek i političko pitanje. Pitanje nasilja je pitanje od društvene važnosti jedne države jer kada jedna žena prolazi kroz krug nasilja, to ima uticaj na njezinu porodicu, društvu, radno okruženje i na kompletan ekonomsko društveni prosperitet jedne države. Mehanizam borbe je uvijek potražiti podršku i prijaviti nasilnika.
Faceplus: Prednosti i nedostaci pravnog okvira za postizanje ravnopravnosti žena u BiH?
Bosna i Hercegovina ima dobre nacionalne i međunarodne okvire u oblasti zaštite ravnopravnosti spolova. Problematika je u implementaciji koja je na niskom nivou. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH je dobar mehanizam za garanciju ravnopravnosti spolova.
Faceplus: Ideja “jednakog plaćanja za uporedive vrijednosti?
Mislim da se tematika “jaza u platama bazirana na spolnoj osnovi” koja s sobom povlači i tematiku (ne)mogućnosti napredovanja u karijeri je nešto što će biti “bolna tačka” kapitalističkog društva koji u sebi sadrži primjese patrijarhalnih matrica. Dakle, patrijarhat koji još postoji u bh. društvu još uvijek utiče da žene i muškarci u istim branšama ne budu jednako plaćeni za isti posao koji obnašaju. S druge strane, taj duboki jaz je primjetan i kod napredovanja u karijeri između muškaraca i žena jer žene su uvijek preispitivane da li će moći sve da stignu jer se “podrazumjeva” da posao domaćice koji im se dodatno nametnuo je isključivo ženski posao. Procjenjuje se da globalna razlika u platama među spolovima iznosi 23%, što znači da žene zarađuju u prosjeku 77% onoga što zarađuju muškarci.
Faceplus: Politička participacija žena preduslov uspostavljanja potpune demokratije u regionu. Pregled situacije u region?
Politička participacija žena u regionu nije na zavidnom nivou. Svjetski prosjek zastupljenosti žena u nacionalnim parlamentima je samo 23%. U parlamentu u regiji (Srbija, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora) procenat žena u parlamentu ne prelazi 40% žena, što je daleko od ravnopravnosti spolova (50%-50%). Svakako je važno koliko žena ima pozicioniranih na važnim političkim pozicijama, kao što su ministarstva, vlade i predsjedničke pozicije gdje se upravlja ekonomskim resursima, finacijskim tokovima i donose važne političke odluke.
Faceplus: Istraživanja pokazuju da siromašnije porodice koje moraju da biraju školovanje za kćerku ili sina u većem broju biraju sina (u državi koja ima više žena nego muškaraca u smislu pismenosti 6 puta je više nepismenih žena nego muškaraca).
Da, nažalost jer patrijarhalni modeli su još uvijek duboko ukorijeni u sve društvene segmente, pa i u porodične. Danas u BiH imate slučaj da djevojčice ne idu dalje od osnovnog ili srednjeg obrazovanja, slučajeve rane udaje, pa čak i slučajeve planiranja zanata ili srednjih škola za djevojčice koje im nude zaposlenje, da ne bi se dalje školovale.
Siromašne i romske djevojčice u Bosni i Hercegovini su posebno suočene s problematikom pristupa obrazovanju, kao i djevojčice s poteškoćama u razvoju ili s invaliditetom. Pitanje je u kojoj mjeri je pandemija Covid19 uticala glede tehničkih uslova online učenja za djevojčice i dječake.To zaista treba preispitati, tj. da li su ti uslovi bili isti za dječake i djevojčice ili je dječak dobio bolju opremu od djevojčice?! Za djevojčice se unaprijed određuje pravac njezinog završetka, a to je da se spremi za kuću, dom, djecu, porodicu ili školovanje do određenog nivoa ili tačno određene profesije koje se smatraju isključivo “ženskim”.
Postoji slogan koji koriste feministkinje “Učimo djevojčice da umjesto kuće, spremaju revolucije” jer svaka pobuna protiv patrijarhata ili sistemske politike je jedna velika revolucija oslobađanja. I kada porodice izaberu da djevojčica se obrazuje, nesumljivo je da će ona često morati duplo više da se dokazuje u odnosu na dječaka na poslu, društvenom ambijentu i dr. segmentima. I onda, ja pitam vas, kome je tu teže ako ga lišite obrazovanja, za dječaka ili djevojčicu?