Tanja Fajon bivša novinarka RTV Slovenije te predsjedavajuća Odbora Evropskog parlamenta za Srbiju. Od 2009. godine bavi se pitanjem Zapadnog Balkana, najprije kao članica Delegacije za odnose sa Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom i Kosovom.
U sklopu faceplus projekta pričali smo o EU integracijama Bosne i Hercegovine, da li je EU prepoznala ciljeve bh. političara i koliko je realno još čekati na ulazak u EU.
Bosna i Hercegovina ima značajnu ulogu u regionu zbog svog jedinstvenog geografskog položaja, jer se nalazi na vanjskog granici sa Evropskom unijom. Naglašava kako bi oni koji čine vlast u Bosni i Hercegovini trebali imati zajednički cilj, a to je pristup Evropskoj uniji.
Faceplus: Treba li BiH članstvo u EU ili imamo neku drugu alternativu?
Članstvo u EU je jedina i najbolja opcija za Bosnu i Hercegovinu. Već sam proces pristupa EU doprinosi miru, stabilnosti, napretku, demokratiji, ljudskim pravima i vladavini prava, zato jedino jasna evropska perspektiva predstavlja vodi do funkcionalnih institucija i građanske BIH.
Faceplus: Šta je po Vašem mišljenju krajnji cilj bh. političara, zašto mnogo više ne rade po pitanju ulaska u EU?
Podijeljenost lokalnih aktera i nedostatak konsenza na institucionalnim nivoima nažalost šteti procesu pristupanja EU. Upravo zbog te podijeljenosti je više puta politička opredijeljenost svih nivoa vlasti samo deklarativne prirode i nije pretvorena u konkretne aktivnosti. EU vidi BIH kao perspektivnu, ujedinjenu, prosperitetnu i građansku državu ali opće mišljenje, izraženo i u izvještajima Vijeća i Komisije, je da je još uvijek ukorijenja retorika koja BIH vraća u prošlost, utiče na političku klimu i usporava tempo reformi.
Faceplus: Nudi li se BiH ta podrška od strane EU?
EU pomaže BIH sa resursima EU, tako da nudi pomoć institucijama na svim nivoima, poslovnoj zajednici, civilnom društvu i ostavarivanju evropske budućnosti. Moram spomenuti i Proces stabilizacije i pridruživanja, koji pomaže zemljama regije da izgrade svoje kapacitete i implementiraju evropske standarde. U zadnje vrijeme se nekako čini da građani gube povjerenje u EU, zato je odgovornost političkih lidera da se to povjerenje vrati kroz rad za dobro svih građana.
Faceplus: Mnogo je primjera da stvari itekako škripe u EU i da se članstvo u EU za zemlje zapadnog Balkana čini daljim nego prije deset godina. Zašto je to tako? Da li EU to prepoznaje i pokušava nešto uraditi?
Ako govorimo da moraju zemlje zapadnog Balkana imati jasnu evropsku perspektivu, znači da i EU mora imati jasnu ‘balkansku’ perspektivu. U ovom kontekstu se podrazumijeva poznavanje historije, tradicije, kulture i dinamike cijelog regiona. Predstavnici Evropskog parlamenta radimo u sklopu različitih delagacija i znamo da svaka država ima posebne karakteristike, stoga ih tako i tretiramo. Ključ do uspjeha je konstanta i konstruktivna komunikacija i naravno volja, tako na strani samih država kao i Evropske unije.
Iako je vrijeme pandemije COVID-19 donijelo mnogobrojne izazove, angažman EU na području zemalja zapadnog Balkana ostaje, jer je to područje značajan dio Evrope, koji trenutno zahtjeva još više pažnje i konkretne akcije na putu ka EU. Sama podržavam dijalog i proširenje EU na zapadni Balkan.
Faceplus: Zašto su svi ti pokušaji EU do sada dali mršave rezultate?
Upravo zbog podjela političkih aktera, tako na lokalnom, kao i na evropskom nivou. Osjećaj da EU treba da odradi posao za koji su pristojne upravo državne institucije svakako ne pomaže. Dobar početak bi trebala biti provedba presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu – slučajevi Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić – kako bi se svim građanima Bosne i Hercegovine pružila jednakost u ljudskim pravima i temeljnim slobodama, uključujući politička prava.
Komisija je u maju 2019. godine objavila svoje mišljenje, uključujući listu od 14 ključnih prioriteta za BiH. Za godinu i pol dana vlasti u BiH su (djelomično) ispunile tri. Jedan od 14 ključnih prioriteta je i da se zajamči pravilno funkcioniranje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje (SAPC). Problem je, da BIH ne poštuje ni sve ranije preuzete obaveze spomenutog SAPC.
Faceplus: Da li se onda može očekivati da EU poveća svoj uticaj u regionu i ubrzati provođenje reformi?
Pred nama je težak period, gdje ćemo tako u EU kao i u zemljama regiona morati nadgraditi saradnju, ako želimo pobijediti se posljedice koje nam je donijela ova pandemija. Svako mora obaviti svoj dio posla, a uloga EU je pomoć na svim nivoima i komunikacija između lokalnih, evropskih i međunarodnih institucija. Mislim da je to moguće, i da smo naučili, da smo zajedno jači. U ovom kontekstu je bitno naglasiti provedbu već prije spomenutih odluka Evropskog suda za ljudska prava, kako bi se riješila aktuelna politička diskriminacija važnog dijela stanovništva BiH.
Također moramo osuditi sve ideje o postavljanju i pomicanju granica između zemalja, posebno u Bosni i Hercegovini – koja je pretrpjela najveću štetu poslije raspada Jugoslavije. Ovakvi dialozi nas vraćaju u prošlost. Trenutno trebamo razmišljati o rješenjima koja će učiniti Bosnu i Hercegovinu funkcionalnijom zemljom i sa pridruživanjem Evropskoj uniji, granice treba da postanu simbolične.
Faceplus: U BiH neki političari govore o mogućnosti da BiH dobije kandidatski status na ljeto ove godine. Koliko je to realno?
Kao i uvijek, ne želim nagađati o rasporedu dodjele statusa kandidata bilo kojoj od zemalja zapadnog Balkana. Pogledajte šta se dogodilo u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Već bi trebalo otvoriti pristupne pregovore sa zemljama kandidatkama, jer su one to sigurno zaslužile svojim napornim, dugoročnim radom, promjenama u pravom smjeru i ispunjavanjem zahtjeva EU. Ovo drugo ističem iznova i iznova. Ali predviđanja ovog puta nisu uspjela – na kraju zbog bugarskog veta, prije zbog drugih država članica. Iskreno želim da i vaša zemlja dobije status kandidata što je prije moguće, ali to mora biti opravdano i zasluženo.
Faceplus: Koji je odnos političara i civilnog sektora u procesu EU integracija? Kako isti može biti unapređen?
Odgovornost političara je da slušaju civilni sektor i podržavaju njihov angažman u procesu EU integracija. Unapređen može biti jedino ako se vladajuće stranke odmaknu od ideologija i shvate da imaju zajedničke probleme i ciljeve u koje treba da ulažu, ti ciljevi moraju biti usmjereni u evropski put, bolje obrazovanje, pravdu, sigurnost i jednakopravnost svih građana, na svim nivoima.
Na lokalnom i regionalnom nivou imalo bi smisla ispitati zajedničke izazove i održavati što više javnih rasprava sa stručnjacima, analitičarima, tužiocima, sudijama, predstavnicima civilnog društva i dotične javnosti, sa ciljem poboljšanja života svih stanovnika BIH.
Faceplus: Mnogi misle kako je EU “zakazala” sa preraspodjelom vakcina za zemlje koje nisu članice EU. Kakvo je Vaše mišljenje?
Od početka vakcinacije je bilo mnogo problema na strani proizvođača i ugovora, ali se problemi rješavaju. Mislim da niko nije imao dovoljno iskustva za suočavanje sa pandemijom i da još uvijek učimo. Meni mnogo znači da već od početka pandemije COVID-19, EU pruža pomoć zapadnom Balkanu i da stalno radimo na nadgradnji te pomoći. Pozdravljam potez Evropske komisije i Austrije, kada je u pitanju ubrzana kampanja vakcinacije i finansiranje 651.000 doza vakcina BioNTech/Pfizer.
Faceplus: BiH mnogo očekuje od Bajdena. Mislite li da će možda Amerika tačnije ambasada vršiti pritisak na Bosnu i Hercegovinu za ulazak u EU?
Joe Biden je čovjek koji dobro poznaje zapadni Balkan, posebno Bosnu i Hercegovinu, zato mislim da je to već veliki napredak za buduću saradnju i jedinstvena prilika za nadgradnju odnosa izmedju EU i SAD na području Balkana. Zajednički kurs bi svakako trebao postojati u smislu podržavanja i pomoći kod post-konfliktne obnove, instuticionalnih reformi – sa područja pravosudja, vladavine prava i naravno poboljšanje socialno-ekonomskih standarda. Mislim da nam je svima u interesu brži pristup ka EU i stabilnost regiona.
Faceplus: Zbog čega EU ne vrši konstantan pritisak na zemlje Zapadnog Balkana po pitanju migranske krize?
BIH se trenutno suočava sa teškom humanitarnom krizom na području migracija i azila, i to u vrijeme pandemije, i zato bi u sklopu cijele Evropske unije trebali naći kompromise i sa konkretnim akcijama situaciju riješiti što je prije moguće. Suočavanje sa migrantskom krizom je jako kompleksno i situacija u kojoj se trenutno nalazi Bosna i Hercegovina je stvarno nezahvalna. U ovom trenutku treba još mnogo operativne pomoći, komunikacije sa vlastima i mnogo volje i predanosti političkih lidera.
Finansiranje od Evropske unije nema smisla bez nadgledanja, a s druge strane, jako je bitno da novac namijenjen migracijama ode u prave ruke, da se ljudima omogući normalan smještaj, da se zaštite ljudska prava i temeljne slobode. Potrebno je usvojiti plan na nivou cijele države za upravljanje migracija i azila, sa pravednim dijeljenjem odgovornosti širom zemlje, uključujući i Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
Faceplus: Ko je u boljoj/bližoj poziciji ulaska u EU Srbija ili Bosna i Hercegovina?
Svaka ima svoj i jedinstven put ka EU, pa ih ne možemo porediti. Srbija je zemlja kandidat od 2012. godine i do sada je otvorila 18 poglavlja. Bosna i Hercegovina trenutno ostaje potencijalni kandidat koji tek treba steći svoj status. Svaka država, bilo Srbija, Bosna i Hercegovina, ili bilo koja druga zemlja ZB, ima svoj vremenski raspored i svoje specifične izazove. Voljela bih da se lideri i ostali političari u tim zemljama usredotoče na poboljšanje života ljudi, na što brži ulazak u EU, istovremeno održavajući dobre i miroljubive susjedske odnose.
Faceplus: Za kraj, kako vidite trenutnu političku bornu različitih stranaka, vizija i pogleda u BiH?
Na zadnjim izborima smo mogli primjetiti, da ljudi žele promjene, jer su najveće stranke izgubile dio moći. Nažalost još uvijek postoje nacionalističke težnje i potreba za liječenje frustracija nekih pojedinaca, i politička borba u ovom kontekstu ne doprinosi boljoj budućnosti Bosne i Hercegovina. Ako stranke već žele borbu, neka se bore za bolje i jednakopravne mogućnost, radna mjesta i kvalitetno obrazovanje, zdravstvo itd. Činjenica da sve više mladih, sposobonih ljudi napušta BIH je jako zabrinjavajuća, a politička borba ne smije biti osnovana na želji da zadržiš funkciju, nego na pravednom i kvalitetnom radu za narod ove zemlje.