Frazu „ters“ na sarajevskim ulicama često je moguće čuti, a bosanskohercegovački pjesnik i akademik Abdulah Sidran tumačio je značenje riječi „ters“ govoreći da je to „čovjek koji je uvijek upravu, ali drugi to ne razumiju“.
Međutim, o egzistiranju najpoznatijeg sarajevskog tersa, imena Benderija svjedoči i često prepričavana legenda, a on je ujedno bio i zaslužan za postojanje jednog od najzanimljivijih simbola Sarajeva, čuvenu Inat kuću.
Legenda o Inat kući i Sarajliji Benderiji započinje u vrijeme kada je austrougarska vlast u Sarajevu krenula u izgradnju gradske Vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu, dakle 1892 – 1894. godine.
Kako bi se pripremila parcela za izgradnju bilo je neophodno srušiti dva hana i Benderijinu kuću.
Sve je bilo spremno za izgradnju Vijećnice, ali se pojavio veliki problem. Benderija ni pod kojim uslovima nije htio dati dozvolu da se njegova kuća sruši. Nikakve molbe ni obećanja nisu pomagala. Benderija je poručio: ”Car je u Beču velik i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.”
Kako molbe nisu urodile plodom, vlast je promijenila način ubjeđivanja, pa je Benderija završio u zatvoru. Popustio je pod policijskim pritiscima i pristao ustupiti svoje zemljište, ali pod uslovom da se njegova kuća ”ciglu po ciglu prenese na drugu obalu Miljacke”, gdje i danas prkosi nesvakidašnjem izdanju Vijećnice.
Prema legendi, Benderija je svakog dana sjedio na uz Šeher-ćehajinu ćupriju i posmatrao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali.
Zbog njegovog inata, i osobine „ters“ građevina je dobila naziv koji i sada nosi, Inat kuća, a ispred ulaza u nju stoji natpis: “Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo iz inata”.
