Činjenica je da su raznim deklaracijama prava žena postale nedjeljivi dio ljudskih prava, realnost je drugačija. Da bi se krenulo s napretkom na području ženskih prava trebalo bi najprije edukovati žene da bi se upoznale s pravima koje im jamči Ustav i međunarodno pravo. Povelja o temeljnim pravima Evropske unije navodi u Članku 23. da načelo ravnopravnosti ne sprječava zadržavanje ili usvajanje mjera kojima se uvode posebne pogodnosti u korist nedovoljno zastupljenog spola. Koliko je u praksi to tako. Na koje sve načine se krše ženska prava? Kako zaustaviti mobing na radnom mjestu te kako politički osnažiti ženu govori za Faceplus Melani Isović iz Banjaluke novinarka koja se bavi rodno zasnovanim, marginalizovani i drustveno odgovornim temama, feminstkinja i aktivistkinja radim u nevladinoj organizaciji Oštra Nula.
RAZGOVARALA: AZRA MUSTEDANAGIĆ
Faceplus: U kojim oblastima je spolnu neravnopravnost najizraženija i kako se ta problematika tretira kroz zakonodavni okvir i politiku rada relevantnih institucija?
Sa infomacijama kojim raspolažem ako novinarka koja se bavi rodno zasnovanim, marginalizovanim I društveno odgovrnim temama I kao aktivistkinja raspolažem ovim saznanjima. Ravnopravnost spolova zagarantovana je Ustavom Bosne I Hercegovine kao i konvencijama koje su u njega inkorporirane I koje imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Osim Ustava I konvencija eliminacija diskriminacije na osnovu spola propisana je Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o zabrani diskriminacije. Takođe bitno je napomenuti da bi bilo potrebno unaprijediti zakonodavne okvire u borbi protiv nasilja u porodici I nasilja nad ženama posebno seksualnog nasilja.
Spolne neravnopravnosti su izraženi u svim oblastima javnog I privatnog života žene. Težak oblik diskriminacije odnosno višestruki oblici diskriminacije kada jedna osoba po više osnova doživljava diskriminaciju.
Institucije koje su zadužene za spriječavanje rodno zasnovanog nasilja imaju još mnogo posla, edukacije, pronalaska osjećaja senzibiliteta prema žrtvama. Često se dešava da žene doživljavaju institucijalno nasilje. Na primjer: nedavno sam razgovarala sa jednom ženom koja pokušava da se razvede od oca svog djeteta koji ima rođaka koji je odbornik centar za socijalni rad ne radi svoj posao, kada žrtva pozove policiju oni ne naprave zapisnik kakav treba, kada hoće da ga prijavi policajci joj kažu da to ne radi jer je on ipak odbornik.
Ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaćanje. Načelo ravnopravnosti ne sprječava zadržavanje ili usvajanje mjera kojima se uvode posebne pogodnosti u korist nedovoljno zastupljenog spola.
Članak 23 – Ravnopravnost žena i muškaraca
Faceplus: Da li se primjenjuju/prikupljaju podaci razvrstani po spolu ?
Agencija za ravnopravnost spolova i to publikacijom „Žene i muškarci“ u publikaciji se prikazuju podatci o položaj žena i muškaraca u oblastima obrazovanja, zapošljavanja, socijalne zaštite, političkog i privatnog života (stupanje u brak, rođenje djece).
Dok sa druge strane ne postoje podatci na državnom ni entitetskom nivou o svim prijavama nasilja nad ženama, koliko žena je prijavilo nasilnike, koliko je žena odustalo od prijava. Koliko je žena silovano, koliko je žena ubijeno od strane njihovih partnera koje su žrtve femicida, koliko je žena pretučeno i slično. Ove informacije bi bile od velikog značaja jer bi se e moglo znati u kojem smijeru drustvo napreduje i da li napreduje uopšte.
Jedna žena, djevojka ili djevojčica koja je doživjela nasilje bilo koje vrste je problmatično i alarmantno.
Faceplus: Može se generalno reći da proces uvođenja ravnopravnosti spolova u sve oblasti društvenog života u BiH zahtijeva, prije svega, djelovanje u smislu promjene svijesti i znanja o uzrocima i posljedicama diskriminacije po osnovu spola? Koliko su zaista građani BiH osviješteni u vezi diskriminacije žena?
Nažalost htjeli mi to prihvatiti ili ne većina građana i građanki je odgojena u trdicionalnom patrijarhalnoj porodici. I taj odgoj sam po sebi diskrminira žene, djevojke i djevojčice. Gdje su odgojene da mušarci vode glavnu riječ, da ćute, ne komenarrišu. Diskriminacija prema ženama je višestruka u svim sferama društva, smatram da ne postoji žena u bosanskohercegovačkom društvu koja nije doživjela neki vid diskriminacije ili nasilje. Na primjer: žena koja u zrelim godinama ostane trudna misli se šta će babi dijete, djevojka koja ne želi da ima djecu je samoživa, osuđivana u društvu ili možda jalova, žena koja ima 3-4 djece je mašina za rađanje, žena sa invaliditetom u slučaju da želi da bude majka od drugih ljudi često čuje šta ce tebi dijete, ne treba da rađaš. Sa ovim primjerima vidimo da u društvu imamo stigmatizacije, predrasude i dvostruke aršine kada je u pitanju jedna stvar. Bitno je osnažiti žene, djevojke i djevojčice i edukovati građane i građanke. Bitan je izbor, žena može biti domaćica i radnica i imati petero djece ali isključivo ako ona to želi, a ne da joj je nametnuto. Takođe je u redu ako nema ni jedno dijete.
Faceplus: Postoje li neki institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova?
Sa informacijama kojima raspolažem kao aktivistkinja i novinarka, a ne kao pravnica Bosna i Hercegovina je osnovala brojne insitucionalne mehanizme za ravnopravnost spolova koja obuvata sve nivoe zakonodave i izvršne vlasti. Nadležnost institucionalnih mehanizama je ta da prate i provode Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovni kao i provođenje međunarodnih dokumenata za ravnopravnost spolova. Neki od institucionalih mehanizmi su: Agencija za ravnopravnost polova BiH, Gender centar Republike Srpske, Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine.
Faceplus: Bosna i Hercegovina je ratificirala brojne konvencije koje se odnose na ravnopravnost spolova i položaj/jačanje žena, koliko se zaista iste poštuju?
Bojim se da je u praksi jednakost između mušakaraca i žena u našem društvu na skroz nezadovoljavajućem nivou. Jer sve dok se ugnjetavanje i diskriminacija svakodnevno dešava u svim sferama društva govorimo o nečemu što se nažalost neće promjeniti kroz mjesec, godinu. Diskriminacija i nasilje prema ženama nije tableta protiv bolova koju popijete i bol nestane. Nedavno sam prisustvovala online panelu „Državo, pokaži da nismo same“ i tu sam se potresla govorom jedne panelistkinje gdje nam je pričala da se desio strašan zločin gdje je žena krvnički tučena do smrti. Žrtva je ranije prijavljivala zlostavljača pet puta, bila je čak i u centru za socijalni rad, u sigurnoj kući. Gdje se dovodi pitanje da institucije nisu dobro radile svoj posao. Koliko bi se femicida uspjelo spasiti da su institucije na vrijeme radile svoj posao?
Faceplus: Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela je Rezoluciju o borbi protiv nasilja nad ženama u porodici (2008. godine); u svim navedenim dokumentima, a u skladu sa međunarodnim standardima, akcenat je stavljen na izradu programa edukacije svih subjekata zaštite žrtve nasilja na temelju spola, da li su zaista edukacije dovoljne kako bi se zaštitile žrtve?
Prevencija rodno zasnovanog nasilja ne treba limitirati samo na jednu sferu. Potrebno je promjeniti čitav jedan sistem i prevazilaženje patrijarhalnih normativa. Osnaživanjem žena, djevojaka i djevojčica kao i edukacija građana i građanki je pozitivni početak u jačanju ženskih prava. Jer svaka diskriminacija i nasilje ostavlja tragove.
Nedavno smo bili svjedoci prijavljivanja silovanja djevojaka koje su bile u to vrijeme maloljetne. Mislim na Milenu Radulović i ostale hrabre djevojke. Gdje su je veliki broj ljudi nije vjerovao u iskaze djevojaka. Gdje su se pitali zasto sad govore. Sto nisu prije o tome govorile. Da nije davala povoda ne bi je bi silovao. Tragedija našeg drustva (kada govorim našeg mislim na našu regiju) je needukovanost.
Pod hitno nam treba podizanje svijesti o seksualnom uznemiravanju, zlostavljanju, silovanju o psihičkom, fizičkom i ekonomskom nasilju nad ženama.
Faceplus: Na koji način reagovati ukoliko žena prepozna diskriminaciju na random mjestu, kome se obratiti?
Većinom radnice i ne prepoznaju diskriminaciju na radnom mjestu kada se desi, a kada prepoznaju velika vjerovatnoća je da neće ni prijaviti jer se boje da im se neće vjerovati. Ali postoji još jedan problem žrtvi diskriminacije na radnom mjestu, a to je da nemaju povjerenja u nadležne institucije. Sa informacijama sa kojim raspolažem mogu se obratiti Instituciji Obudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, sudu, inspekciji rada, javne institucije za pružanje besplatne pravne pomoći, sindikatu kao i nevladinim organizacijama.
Faceplus: Žena ukoliko da otkaz zbog seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, naći će se u još težem položaju. Kojim mehanizmima se žene mogu izboriti sa ovom vrstom uznemiravanja ?
Bitno je napomenuti šutnja nas ne štiti. Iako je svaki proces težak I dug potrebno je preuzeti sve pravne mjere koje su nam dostupne
Politička participacija žena preduslov uspostavljanja potpune demokratije u regionu
Citiraću Sonju Lokar koja je slovenačka političarka. Kad malo žena uđe u politiku, politika mijenja ženu, a kada mnogo žena uđe u politiku one mijenjaju politiku. Dakako te žene treba da budu osvještene šta su problemi da bi mogle da rade na njihovom rješavanje. Ali isto tako ne trebamo od žena tražiti i samo njih pozivati na odgovornost, već i njihove kolege. Žena političarka se gleda kroz lupu ili partijsku statistiku, i kroz predrasude da žene nisu za politiku, a ne po svojim sposobnostima koje vjerujem da itekako imaju. Rijetko se čuje da se političara komentarise na osnovu fizičkog izgleda, dok je situacija sa političarkama drugačija. Gdje se njihov rad i sposobnos obesmišljavaju kroz seksističe komentare.
Faceplus: Istraživanja pokazuju da siromašnije porodice koje moraju da biraju školovanje za kćerku ili sina u većem broju biraju sina (u državi koja ima više žena nego muškaraca u smislu pismenosti 6 puta je više nepismenih žena nego muškaraca).
Nažalost u tradicionalnom i patrijahalnom društvu kakvo je naše prednost pri obrazovanju, ali i zauzimanju pozicijama moći uvijek je ustupljeno muškarcima. Njima se vjeruje da su oni pametniji, sposobniji i odlučniji, za razliku od žena koje treba da budu samo i isključivo majke, domaćice i njegovateljice, jer je “ženska ćud, smiješna rabota” i to su te patrijahalne norme koje su nam nametnute od rođenja. Vidjećete na najbanalnijem primjeru prilikom kupovine igračaka djeci, da se djevojčicama u većini slučajeva kupuje suđe, kolica za bebe, bebe i lutke i time se šalje poruka od najranijeg djetinjstva šta one jedino treba da budu – majke i domaćice, a ne samostalne i obrazovane žene. Kada odrastate u jednoj takvoj primitivnoj sredini, vidjećete da sve žene koje žele više i bolje za sebe izložene su osudama okoline, jer im “prolazi voz”. Svjedočila sam u dosta primjera gdje su moje drugarice završile fakultete i to sa najvišim ocjenama i u roku, a onda je priliku za posao dobio muškarac koji nije imao takav uspjeh, ali eto on zna bolje jer je muškarac.
Time se šalje poruka djevojčicama, djevojkama i ženama da koliko god da budu najbolje u nečemu, nažalost zbog svog pola biće manje cijenjene i uvažavane. Ukoliko žena nije obrazovana, samim tim smanjuje se mogućnost za zaposlenje i samostalnu zaradu, a to je dovodi do ekonomske ovisnosti od muškarca i vrlo često su takve žene žrtve porodičnog nasilja. Ne mogu ostaviti nasilnika, jer nemaju “svoj dinar”, a mi nemamo dovoljno dobar izgrađen sistem za podršku ženama žrtvama porodičnog nasilja i to je velik problem našeg društva, a o njemu ne govorimo dovoljno glasno. Stoga bi ovaj problem trebalo da prepoznamo kao veoma bitan i da pristupimo njegovom rješavanju kako bismo dobili društvo jednako za sve!