Sin mi je kupio sveske i olovke. Svaki dan mi da džeparac i pošalje me u školu. S komšincom idemo tri dana u sedmici. Međusobno se pomažemo. Sjedimo u istoj klupi. U domaćim zadacima mi kod kuće pomaže sin, istakla je 85-ogodišnja Hatunoglu.
Iako je već duboko ušla u devetu deceniju života, za nanu Meryem Hatunoglu iz mjesta Kadirli, nedaleko od južnog turskog grada Osmaniye, nije bio problem da u 85. godini po prvi put sjedne u školsku klupu, u želji da ostvari svoj životni san da nauči čitati i pisati, prenosi Anadolu Agency (AA).
Hatunoglu je rođena 1933. godine u selu nadomak Gaziantepa. U selu o kojem je rođena nije bilo škole, tako da nije bila u mogućnosti na vrijeme steći osnovno obrazovanje. Potom se udala i odselila u Osmaniye, gdje i danas živi. Majka je sedmoro djece, a muža je izgubila prije 27 godina.
Inicijativom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegove supruge Emine Erodgan, u ovoj zemlji je pokrenuta tzv. kampanja pismenosti, tačnije kurs za čitanje i pisanje, namijenjen osobama koje tokom mladosti nisu imale priliku steći osnove obrazovanja.
Hatunoglu je cijelog života žalila zbog činjenice da nikada nije imala priliku naučiti čitati i pisati. Čula je da je pokrenut kurs i krenula je, zajedno s prvom komšinicom, 75-godišnjom Kanimet Aricioglu, s kojom dijeli i klupu. Nana Hatunoglu pješači oko 400 metara do škole, pomoću štapa i uz kraće pauze. U razgovoru s novinarom AA, istakla je kako joj je činjenica da nije znala čitati i pisati u velikoj mjeri otežavala život. Iako je već u poodmakloj starosti, Hatunoglu ističe kako nikada nije izgubila želju za obrazovanjem.
– Kćerka mi je prije dva mjeseca kazala kako su otvoreni kursevi. Odmah sam se raspitala da li će kurs biti otvoren i u našoj školi. Kada sam saznala da hoće, uzela sam telefon i nazvala sam sina. Rekla sam mu da me odmah upiše -, priča Hatunoglu.
Dodaje kako je lijepo biti učenik i u 85. godini.
– Sin mi je kupio sveske i olovke. Svaki dan mi da džeparac i pošalje me u školu. Sa komšincom idemo tri dana u sedmici. Međusobno se pomažemo. Sjedimo u istoj klupi. U domaćim zadacima mi kod kuće pomaže sin -, istakla je Hatunoglu.