Ovo je priča koja prilično podsjeća na Hrvatsku. Nekad je uvala Stiniva doista bila oaza mira i u njoj su uživali oni koji su bili spremni propješačiti do nje kojih 15-ak minuta niz strmu padinu ili do nje doći jedrilicom ili pokojom brodicom.
U kasnim popodnevnim satima kupači bi imali jedinstvenu priliku u plićaku se poigrati s hobotnicama. A onda je Vis postao popularna turistička destinacija. Jahte i gliseri masovno su počeli dolaziti pred ulaz u ovu predivnu malu uvalu, a oni najbezobzirniji manevriraju među kupačima ne bi li se iskrcali na šljunčanoj plaži.
Danas je ulazak u Stinivu i dalje dopušten jer još uvijek nema zakonske osnove za zabranu, ali Višani rade na koncesiji i zaštiti ove ljepote. Sličan problem dogodio se i sa Modrom špiljom, na Biševu, pa je tamo prije nekoliko godina zabranjen ulazak privatnim barkama i gumenjacima.
Problem s navalom turista i očuvanjem prirodnih ljepota imaju i na drugom kraju svijeta. Na obalama Tajlanda ima stotine netaknutih bijelih pješčanih plaža, ali turisti iz cijelog svijeta opsjedali su samo jedan mali zaljev, gotovo skriven vapnenačkim stijenama.
Godinama su stotine hiljada ljudi dolazile ovamo nadajući se da će ući u taj skriveni raj. A onda su prošle godine tajlandske vlasti odlučile najezdi stati na kraj. Zatvorili su zaljev.
Zaljev je proslavio film ‘Žal’ iz 2000. godine u kojem je, u glavnoj ulozi igrao Leonardo DiCaprio. Film Dannyja Boylea, koji se proslavio ‘Trainspottingom’, upravo govori o mladom Amerikancu, koji putujući Azijom sazna za mali tajlandski otok koji skriva prekrasnu plažu.
Maloj uvalici prijetila je ekološka katastrofa. Brodovi puni turista naoružanih fotoaparatima pristajali bi na pješčanu obalu, pa se more počelo puniti mrljama od brodskog goriva, a na plaži su nemarni posjetitelji počeli ostavljati i plastičnu ambalažu.
Nekad spokojno mjesto na kojem bi mir nalazili plivači, odjednom je postalo bučno i neugodno turističko odredište. Izvan uvalice deseci čamaca čekali su svoj red na ulazak u uvalu i turistički desant na pješčanu obalu koja je postala pretijesna za sve koji su tamo htjeli ‘opaliti selfie’.
Konačno 2018. godine lokalni turistički operateri i dužnosnici na otoku Phi Phi shvatili su da tome moraju stati na kraj.
Onda su 1. juna odredile demarkacijsku liniju do koje su smjele doploviti turističke brodice, a da bi očuvali uvalu, postavili su i patrolne čamce.
Ministarstvo za zaštitu okoliša angažiralo je dr. Thona Thamrongnawasawata, pomorskog znanstvenika sa Sveučilišta Kasetsart koji proučava to područje i zaljev Maya već 40 godina, da ispita štetu na okolišu i da predloži kako da se obnovi narušeni eko-sistem.
Kao glavni uzrok optužuje zagađenu vodu koju uništavaju hoteli uz obalu i plastični otpad bačen u ocean. Izgleda da je Maya Bay signal da Tajland okreće novu stranicu u nastojanju da sačuva svoje prirodne resurse. Ali za zemlju koja je toliko ovisna o novcu od turizma, problem je kako izbalansirati ova dva oprečna interesa.