Anastasija Nikolajevna bila je princeza carske Rusije. Živahna, vjetropirasta djevojka, uvijek raspoložena za druženje, smijeh i zabavu, toliko da se pojedinima činilo da u toj zabavi ima i zlobe i drskosti.
Rođena je 18. juna 1901. kao najmlađa kćerka ruske carske porodice Romanov, četvrta po redu. Rođenje još jednog ženskog djeteta izazvalo je razočaranje cara Nikolaja Drugog Romanova, koji je poslije tri kćeri očekivao sina, nasljednika prijestola. Želja mu je ispunjena koju godinu kasnije.
Anastasija je živjela neobičan, u neku ruku spartanski, život za jednu veliku kneginju. I ne samo ona, već i njene starije sestre Olga, Tatjana i Marija. Spavale su na tvrdim krevetima bez jastuka, a ujutro su se kupale i umivale hladnom vodom. One su same čistile svoje sobe i plele džempere, koji bi se prodavali na dobrotvornim priredbama.
Ipak, bilo je teško odrastati uz slabog oca i lakovjernu, povodljivu majku. Carica Aleksandra bavila se sinom Aleksejem, bolesnim od hemofilije, i bila bliska sa čudakom Raspućinom, koji je, prema njenim navodima, čak i spasio malog Alekseja sigurne smrti.
Car Nikolaj Drugi abdicirao je 1917. godine
Car Nikolaj Drugi je abdicirao u februaru 1917. godine. Od tog trenutka, carska porodica bila je u kućnom pritvoru u Carskom selu. Zatim su preseljeni u Toboljsk u Sibiru, a onda i u Ipatijevu kuću, koja je bila kuća za posebne namjene boljševičke tajne policije Čeke u Jekaterinburgu.
Anastasija i njene sestre Olga i Tatjana pretrpjele su zlostavljanje u maju 1918. Maltretirala ih je straža, koja je tražila dijamante. U Jekaterinburgu lokalni sveštenik je ispričao da je tri dana prije pogubljenja imao privatnu crkvenu liturgiju za carsku porodicu. Nasuprot običajima, carska porodica je kleknula za vrijeme molitve za mrtve.
Romanovi su pobijeni u julu 1918. godine
U zoru 17. jula Romanovi su pobijeni. Smatra se da nisu odmah pokopani nego tek kasnije i preko njih je posut živi kreč. Kao datum Anastasijine smrti vodi se dan egzekucije – 17. juli 1918.
Legenda o Anastasiji
Tada umjesto priče počinje legenda o Anastasiji. Navodno, na nju je posljednju pucano i moguće je da je preživjela jer su meci pogodili dijamante ušivene u haljinu i korzet, a koje je tako čuvala od stražara.
Narednih godina najmanje deset žena je tvrdilo da su one Anastasija. Najduže je Ana Anderson tvrdila da je Anastasija Nikolajevna – od 1922. godine. Tek poslije Anine smrti 1984. DNK analizom je definitivno dokazano da ona nije Anastasija. I Nadežda Ivanovna Vasiljevna i Evgenija Smit su uvjeravale javnost da su one Anastasija i njena sestra Marija. Njih dvije su živjele na Uralu do 1964. Sahranjene su pod imenima Anastasija i Marija Nikolajevna.
Za vrijeme suđenja o identitetu Ane Anderson u Njemačkoj, bečki krojač Heinrich Kleinbecl je svjedočio da je odmah poslije ubistva carske porodice u Jekaterinburgu vidio ranjenu Anastasiju u kući njegove gazdarice, koja se nalazila prekoputa Ipatijeve kuće. Kleinbecl je poznavao kneginje jer je donosio odjeću u Ipatijevu kuću. Svjedočio je da je ranjena djevojka bila jedna od carevih kćerki.
Grobnica ruske carske porodice otkrivena je 1991. godine
Grobnica ruske carske porodice je otkrivena 1991. godine. Zapravo, pronađena je deset godina ranije, ali su komunisti čuvali tajnu. Ekshumacija je izvršena u šumi van Jekaterinburga. Kada je grobnica otvorena, umjesto jedanaest skeleta nađeno je devet.
U grobnici su nedostajala tijela carevića Alekseja i po jednima Anastasije, a po drugima kneginje Marije. Tijela carevića Alekseja i kneginje Marije otkrivena su 2007. godine u šumi kod Jekaterinburga, čime je okončana misterija carske porodice i romantično vjerovanje da je velika kneginja Anastasija izbjegla masakr.
Tijela cara, carice i tri kneginje sahranjena su na 80. godinu od ubistva u Sabornoj crkvi svetih Petra i Pavla u Sankt Peterburgu. Ruska pravoslavna crkva je Romanove proglasila svecima 2000. godine.