Rоmi su dаnаs de facto, iаkо nе i de jure, nајbrојniја nаciоnаlnа mаnjinа u Bоsni i Hеrcеgоvini, u оbа njеnа еntitеtа. Istоvrеmеnо, Rоmi su i nајugrоžеniја nаciоnаlnа mаnjinа, i tо pо svim društvеnim, nаučnim i stručnim kritеriјimа i pаrаmеtrimа kојi sе uzimајu u оbzir prilikоm prоcјеnjivаnjа sоciјаlnоg stаtusа nеkе zајеdnicе ili društvеnе grupе.
Zajedničkim radom pomoći Romima u BiH
Problemi s kojima se Romi susreću u Bosni i Hercegovini su brojni. Loši uvjeti života, stambeni problemi, prepreke u obrazovanju, nedostatak mogućnosti za stvaranje prihoda, uskraćivanje pristupa osnovnim pravima i slobodama predstavljaju dodatno opterećenje za ionako loše stanje Roma u Bosni i Hercegovini.
Život u siromaštvu, nasilju u porodici i lošoj zdravstvenoj zaštiti
Bruce G. Berton, šef misije OSCE-a u BiH izjavio je kako se Romi suočavaju s diskriminacijom širom svijeta uključujući i u BiH. ”Za Romkinje je ta situacija složenija jer se one suočavaju s nizom problema, od ekstremnog siromaštva, nasilja u porodici, ranog stupanja u brak, nedovoljnog pristupa zdravstvu i obrazovanju, trgovine ljudima i prisilnog prosjačenja”, rekao je Berton.
Smatra kako je poboljšanje u pogledu političkog učešća Romkinja jedan od je od načina da se ta situacija promijeni na bolje, na čemu radi i misija OSCE-a u BiH.
Gianluca Vanini, u ime delegacije Evropske unije u BiH kazao je kako je populacija Roma je jedna od najisključenijih iz života u zajednici.
”Svakodnevno se susreću sa predrasudama, netolerancijom i to je jedan od problema”, pojasnio je Vanini i dodao kako se Romkinje susreću sa svim problemima s kojima se susreću žene u BiH, a položaj im je teži.
Nedžad Jusić, član Vijeća nacionalnih manjina pri Parlamentarnoj skupštini ispred romske manjine izjavio je kako kada se govori o Romima u BiH mora se istaći njihov težak položaj.
”Preko 95 posto Roma u BiH nema stalnih mjesečnih primanja, a preko 50 posto Roma živi u neadekvatnim uslovima i da preko 30 do 40 posto u Federaciji BiH Romi ne mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu”, pojasni je Jusić.
Smatra kako je ključ rješavanja problema Roma u BiH dodatna uključenost Roma i Romkinja u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
”Sve dok Romi ne budu na mjestu gdje se odlučuje, Romi će biti na ovom mjestu gdje jesu i trenutno”, rekao je Jusić.
Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost”, rekla je kako su izdvojena sredstva u četiri oblasti, zdravstvo, stanovanje zapošljavanje, obrazovanje za rješavanje pitanja Roma. Ipak dodaje, situacija na terenu je drugačija.
Podsjetila je na istraživanje urađeno o diskriminaciji kojim je utvrđeno kako se diskriminacija Roma pojavljuje i u medicinskim i obrazovnim institucijama, odnosno institucijama gdje do toga ne bi smjelo dolaziti.
”U romskim zajednicama nismo zadovoljni ni sa implementacijom Akcionih planova, niti sa zakonima koje imamo na papiru, a u praksi ne možemo da ostvarnimo najosnovnija ljudska prava”, dodala je Bajramović.
Studija: (Anti)Diskriminacija romske djece u osnovnim školama
Usvajanjem mnogobrojnih zakona, međunarodnih i državnih, u Bosni i Hercegovini su stvoreni formalnopravni uvjeti za ostvarivanje prava na obrazovanje romske nacionalne manjine. Međutim, neformalni podatak da je obuhvat romske djece osnovnim obrazovanjem 4–6% ukazuje na to da u stvarnosti postoji još niz prepreka koje otežavaju i onemogućavaju uspješnost ovog procesa. To se prvenstveno odnosi na socio-ekonomske prilike, ali i općeprisutnu diskriminaciju prema pripadnicima romske populacije. Ova studija je nastala kao rezultat istraživanja provedenog u osnovnim školama Kantona Sarajevo sa ciljem prikupljanja podataka o prihvaćenosti romske djece i pojavnim oblicima diskriminacije. Istraživanjem su obuhvaćeni direktori/ce, nastavnici/e, pedagozi/ice, učenici/e i roditelji većinske populacije te predstavnici/e Roma. Ispitujući socijalne stavove dobili smo podatke koji upućuju na to da je socijalna distanca prema romskoj djeci veća u školama u kojima ih uopće nema.
S druge strane, u školama koje pohađaju romska djeca prisutna je (najčešće implicitna) diskriminacija. Socijalni kontakt može omogućiti interakciju i suživot unutar kojeg bi se razvijalo razumijevanje, međusobno uvažavanje i poštovanje, ali kada je riječ o uključivanju romske djece u redovne škole to nije pravilo. Naime, uvriježeni stereotipi i predrasude o Romima predstavljaju značajnu barijeru u uspostavljanju inkluzivne klime u školi i uzrokom su diskriminacije. Neki od pojavnih oblika prikrivene diskriminacije su: izdvajanje romske djece u neformalnom druženju tokom boravka u školi, pravdanje velikog broja izostanaka te prelazak iz nižeg u viši razred bez adekvatnog znanja i razvijenih kompetencija, organizovanje instruktivne nastave isključivo za romske učenike bez obzira na uspjeh u školi i to subotom, verbalna i neverbalna agresija nad romskom djecom, nedeklarisanje Roma o nacionalnoj pripadnosti kako bi izbjegli etiketiranje i brojni drugi.
Dobiveni rezultati ukazuju i na to da je direktna diskriminacija u školama, iako rijetka, ipak prisutna. Očituje se u sporadičnim slučajevima odbijanja upisa romskog djeteta u školu, zahtjevima roditelja većinske populacije da se romsko dijete udalji ili čak ispiše iz škole te nemogućnosti pohađanja nastave na maternjem romskom jeziku. Nalazi ove studije značajno su ishodište za djelovanje u pravcu promocije interkulturalizma i prevazilaženja postojećih stereotipa i predrasuda kako bi se kreiralo sigurno školsko okruženje u kojem se ističu sličnosti a ne međusobne razlike.