Više umiremo nego li rađamo. Više odlazi, više je već otišlo, nego li nas je ostalo. Toliko važnih, bitnih, poznatih ljudi odlazi da je ova pandemija smrti neobjašnjiva. Umro je akademik Abdulah Šarčević, bez sumnje, jedno, među najvećim, blago ove zemlje, intelektualac par ekselans, svjetski. Ne znam akademika koji je toliko pisao, radio, osnivao katedre. Otišao je prof. dr. Muhamed Gavranović, učitelj svih ovih današnjih poznatih doktora. Legenda sarajevske medicine kako ga nazva dr. Bakir Nakaš. Profesor Gavranović je bio vrhunski neurolog. U In memoriam pismima ljekari ga opisuju kao ljudsku veličinu, izuzetnog čovjeka, velikog stručnjaka, plemenitog lika. Nećete na internetu naći previše informacija o akademiku Šarčeviću i profesoru Gavranoviću, osim ako namjenski ne tražite nešto o njihovoj literaturi i radu. Javno, takvi ljudi su rijetko nastupali. Otišao je i Ramiz Operta. U BiH manje, ali u Njemačkoj itekako poznat. Inžinjer rudarstva, direktor bosanskih rudnika, inovator u rudarskoj industriji. Život mu je priča za filma. Bukvalno iz jame do zvijezda. Napravio je što nijedan bosanac nikada nije, otišao u Njemačku i kupio njemačke rudnike. Novac mu nije bio motiv, htio je samo pokazati da Bosanac to može.
Koliko dobrih djela je uradio za radnike iz bivše Jugoslavije, zapošljavajući ih u Njemačkoj, to je nemjerljivo. Svjetski, a običan čovjek. Dugo je bolovao, ali se nije dao. Imali smo, nekoliko puta, male seanse, bježanje u neki ćošak jedne picerije da tajno povuče koji dim cigare. Iako jedan od najbogatijih Bosanaca ikada o novcu nije pričao nikada, ni o onome što ja znam da je radio nije pričao – samo je šuteći novac davao u vakufe. Dovoljno. Ostalo je tajna. Tako je htio. Prva vijest kada je umro Davud Zahirović bila je da je bio sportski radnik. Kasnije, popodne, mediji su počeli ispravljati tu površnost, jer Davud jeste pomagao sportskim klubovima, i objavili su da je umro doktor stomatologije i osnivač Zada Farmaceut Ikals. Ta kompanija, industrija lijekova, je bila tako dobro opremljena i organizovana da je nevjerovatno da nikada nije postala najveća u regiji, ali ima ko da nastavi taj posao. Banke, politika, krediti, pritisci – to su uglavnom bolesti od kojih umiru poslovni ljudi. Kroz dobar pakao je prošao dr. Davud a takvi umru oko 60-te od srčanog udara. Otišlo je i dvoje umjetnika. Hamdija Čustović je sigurno jedan od najboljih pjevača bivše Jugoslavije, ali takvi tipovi nekako svjesno neće da naprave karijeru. Tajna je, neću o tome, a znam koje je najveće zvijezde učio kako da pjevaju. Dobio sam majko tvoje pismo, Pišeš da se ona udala – to vam je vojnička himna tuge. Hop cup poskočiću, pjesma Duška Trifunovića, bolje zvuči kada je pjeva Hamdija. Čovjek koji nije htio da bude zvijezda, a kada je pjevao, bio je. Merima Kurtiš Njegomir je brzo otišla. U Bosni, u muzičkim arhivima, ostale su sjajne interpretacije sevdalinki. Pjevala ih je s takvom lakoćom da se to može objasniti jednostavno – urođenom.