“Ruska Federacija uvijek obraćala veliku pažnju na obavještajni rad u inozemstvu. To je sovjetska tradicija, isto kao i SSSR kada je bio u jakoj međunarodnoj izolaciji, tada su diplomatska predstavništva Moskve postala centralama nezakonitih obavještajnih radnji pod kišobranom nedodirljivosti diplomatskog i konzularnog osoblja za organe progona iz zemlje pod akteditacijom suglasno odredbama Bečkih konvencija o diplomatskim i konzularnim poslovima.
Treba naglasiti da puno zemalja koristi diplomatska predstavništva za obavljanje radnji ali da one nisu diplomatskog karaktera.
Ipak, ovako kako to radi Rusija, prodorno, bahato i vješto do sada niko se ne može usporediti sa njima.
Recimo, Vladimir Putin koristio je diplomatski imunitet za obavljanje nedozvoljenih radnji u istočnoj Njemačkoj u Drezdenu (1986.-1990.).
Tada je vodio Dom sovjetske kulture, preko kojeg je obavljao poslove za obavještajne stukture.
Još tada kada je došao na vlast i u ruske medije (koji su bili relativno slobodni (u to vrijeme)) pojavljujući se nekoliko njegovih šefova, govorili su u intervjuima da je bio obavještajac srednjih sposobnosti.
Ali izgleda da su pogriješili.
Kako je Putin “odradio” njemačko političko rukovodstvo to nikad nikom nije uspjelo.
Jedan federalni kancelar poslje isteka mandata prihvatio je rukovodeći položaj u svesilnom Gazpromu uz platu koja je trideset puta premašivala njegova primanja kao predsjednika vlade.
Govorimo o Gerhardu Srjoderu.
Angela Merkel, koja je odrasla u istočnoj Njemačkoj, i koja je bila pod sovjetskoj okupacijom, također pogodovala je mnogo puta Moskvi u dosta poslova.
Recimo, 2008. godine lično je blokirala put Ukrajine i Gruzije u NATO, što je za nekoliko mjeseci rezultiralo vojnim napadom RF na Gruziju, a za nekoliko godina na ukrajinski Krim i Donbas.
Merkel je lično stopirala mogućnost ulaska Ukrajine u Evropsku Uniju i bilo koju prodaju oružja Kijevu.
Berlin je odgovoran i za slabašne evropske sankscije poslije ruske okupacije Krima i dijela Donbasa 2014. godine.
Angela Merkel ni sad ne podržava evropski put Ukrajine.
Obavještajac Putin bio je prezadovoljan svojom politikom. Ali, poslije početka ruskog vojnog napada na Ukrajinu situacija se počela mijenjati.
Ruski lobi u evropskoj politici bio je snažno potisnut.
Kao Kremaljski bastion ostala je samo Mađarska u koju je Rusija mnogo godina za vrijeme vladanja V.Orbana sistemski ulagala novac u privredu i domaće političare.
Poslje masakra u Buči zemlje EU odlučile su realno skratiti rusko osoblje diplomatskog predstavništva RF kod sebe.
Više od tristo ruskih obavještajaca koji su koristili diplomatske pasoše protjerali su nazad u Moskvu
Recimo Slovenija je izbacila 33. ruskih diplomata, Hrvatska 18 i još 6 iz tehničkog osoblja, Crna Gora – 5 ruskih diplomata i jednog mjesec ranije.
Ono što morate razumijeti jeste da svaki ruski obavještajac sa diplomatskim pasošem obrađuje lokalne političare i biznismene, koji imaju utjecaj na donošenja odluka u zemlji.
Mlađi, obavještajci po diplomatskom rangu zajedno sa tehničkim osobljem rade s medijama i nevladinim odganizacijama. Tako se stvara mreža ruskog utjecaja u svakoj zemlji.
Naravno, svaka nezakonita radnja podržava se obilnim ruskim finansiranjem, gdje nije obavezno da to bude u koverti.
Često strani političari i novinari zovu da posjete Rusiju radi recimo nekoliko „otvorenih“ lekcija u poznatom Moskovskom univerzitetu.
Svaka od njih zvanično se plati otprilike oko 5-6 hiljada eura. Zamislite, dvije lekcije uz 10-12 hiljada u džepu, plus besplatni boravak i transfer.
Za predstavnika medija mogu se organizovati ručkovi čak i u najelitnim restoranima, svaki za nekoliko hiljada dolara kako bih budući tekst u nekom stranom portalu ili televiziji bio prihvatljiv za Kremalj.
Također, mogu pozvati rukovodstvo države na otvaranje neke luksuzne vile na obali. Recimo, tamo dan boravka uz besplatno jelo i piće može koštati i pet hiljada eura. Sedam dana besplatnog odmora s porodicom i prijateljima koštao bih 35 hiljada eura. Tako rade ruske obavještajene službe uz rame moskovske propagande.
Ne govorim o tajnim poslova vojnog i vojno-tehničkog karaktera.
Sada se situacija promijenila.
Rusija je počela rat ne samo protiv Ukrajine nego i zapadne civilizacije, zato je reakcija evropskih zemalja očekivana.
Naravno ne svaka.
Mađarska je još čvrsta u svom promoskovskom stavu i nikog od ruskih obavještajaca sa diplomatskim pasošem nije protjerala.
To dobro vidi oficijalni Brisel. Budimpešta se mora napokon opredijeliti na čijoj je strani.
U doba početka novog evropskog rata niko ne može ostati po strani”.