Lanu Stanišić, bosanskohercegovačku urednicu, voditeljicu i glumicu, ponovo možemo gledati na FACE televiziji. Ovo je bio povod da za razgovoramo s jednom od najuspješnijih voditeljica u Bosni i Hercegovini.
RAZGOVARALA: Azra Mustedanagić
Osim svega navedenog, Lana je i profesorica glume na Odsjeku scenske umjetnosti u Gimnaziji Dobrinja u Sarajevu. Završila je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, što smatra prekretnicom u svom životu. I to razdoblje smatra razdobljem sazrijevanja i velike promjene.
Lanu možemo gledati svake subote i nedjelje u Jutarnjem programu (Uz)buđenje. Novi koncept, zanimljivi i aktuelni gosti su motiv da budete uz male ekrane vikendom u periodu od 8:00 do 10:00 sati.
Razgovor s Lanom započeli smo prisjećajući se njenog djetinjstva. Djetinjstvo pamti po pucanju, raznim nestašicama, ali i po slozi i spremnosti na pomoć, za koje kaže da ih je tada bilo puno više nego sada.
- Jedna ste od najpopularnijih voditeljica u BiH; važite za profesionalku koja se ne boji govoriti o temama o kojima drugi šute. Je li teško boriti se s vjetrenjačama?
Meni je moment kad sam osvijestila da je jedini parametar za sreću vlastiti osjećaj – iz temelja promijenio život, tako da ne biram ono o čemu ću pričati niti prema tome šta drugi govore niti gledajući da to bude ono o čemu drugi šute. Govorim o onome o čemu želim, radim ono što me usrećuje. Dok god nije na tuđu štetu – dozvoljavam sebi taj „luksuz“. Vjetrenjače ne konstatujem jer se fokusiram na samoosjećaj. Ukoliko se vjetrenjače bore sa mnom, udostojim ih razmjene mišljenja.
- Kada pogledate iza sebe i vidite dugu trasu novinarske karijere, kao prepoznatljivo voditeljsko lice, šta biste promijenili u svojoj karijeri?
Moja je životna filozofija bazirana na osjećaju koji pratim, tako da životne izbore smatram zovom koji nije podložan toj vrsti analize koja bi išla u pravcu post festum pameti. Volim svoje izbore, volim svaku lekciju, vjerujem u svoj put vođen osjećajem.
- Da možete ponovo birati, biste li izabrali novinarstvo?
Prvenstveno sam glumica i sve gledam očima onoga koji obavlja neki zadatak u datim okolnostima, a to je osnova scenske igre. Ovaj me posao ispunjava jer je pun dinamike, igre, znatiželje i spaja sve moje profesionalne ljubavi.
- Samopouzdanje se na Vama vidi. Kako ste ga izgradili i je li godinama to bilo tako i koliko je ono u ovome poslu važno?
Mislim da je onaj osjećaj vlastite sreće i ispunjenosti, o kojem sam govorila, odgovor na to pitanje. Kada osvijestimo da smo zli samo kada nismo sretni, onda postajemo jako zahvalni kada je suprotno i onda osjećaj samopouzdanja temeljimo na tom osjećaju zadovoljstva i sreće. Tada sve drugo pada u drugi plan. To da li neko ima nešto protiv mene, jesam li nekome ovakva ili onakva – ne shvatam lično; poštujem, ali nijedno od tih mišljenja neće izmijeniti „moj svijet“ na konkretan način. Mogu uvažiti kritiku, čuti mišljenje, ali svoju sreću stvaram lično.
- Nerijetko portali donose vijesti o Vama, ali umjesto pitanja koja ste tog jutra postavili – često prenose kako ste izgledali. Kako tumačite pritisak javnosti koji Vam je, u tom smislu, nametnut?
Pritisak postoji samo ako nečemu ili nekome date na značaju; sve drugo je samo dobar marketing jer loš ne postoji.
- Šta mislite o položaju žena u današnje vrijeme, šta Vam eventualno smeta? Poseban fokus neka bude na novinarkama.
Ne volim generalizacije, pa sam mišljenja da je i taj individualni pristup jedan od načina da se žene izbore za svoju poziciju. Osvijestiti prednosti, raditi na njima, ne povlačiti se i dosljedno plasirati svoj stav način je na koji mnoge dame, koje danas poznajem, odlično grade svoje profesionalne uloge.
- S obzirom na to da ste sebe izgradili kroz svoju karijeru, je li Vam smeta to kada Vas procjenjuju na osnovu fizičkog izgleda? Na koji se način borite s tim? Koliko je važna psihička jačina?
Trenutno mi ništa ne smeta jer sam pronašla težište u sebi. Jako sam svjesna svojih vrlina, još svjesnija svojih mana i nema te kritike koju bih mogla čuti od drugih a da ja ne bih imala još nešto za dodati. Ali je poenta voljeti se sa svim vrlinama i manama, onako autentično, i onda nemaš problem ni sa čim jer si u miru sa sobom.
- Ponovo ste se vratili na FACE. Sada radite kao voditeljica i urednica Jutarnjeg programa „UzBuđenje“. Kakav je osjećaj vratiti se kući i gledaocima poželjeti dobro jutro?
Osjećaj mira, pripadanja i sreće… (Uz)buđenje.
- Šta možemo očekivati od Jutarnjeg programa? Koje su to teme na koje ćete biti fokusirani? Zašto je baš Jutarnji program na FACE-u nešto što bi uz ljudi trebali da gledaju uz prvu jutarnju kafu?
Ne volim pretencioznost jer sam liberalna po prirodi. Ne volim da mi se nešto nameće jer ne volim biti žrtva nametanja. Tako da mi je misija da napravim program koji bih ja pogledala, a to mi je poprilično izazovno.
- Da li možete našim čitaocima približiti jedan svoj dan tokom pripreme emisije? Šta je ono što Vama oduzima najviše energije?
Pa svaki put kada osjetim da mi nešto oduzima energiju, podsjetim se da odnos prema onome što radimo trebamo njegovati mislima o tome koliko je lijep naš posao i koliko sam sretna što radim ono što volim. Podsjećanje na to da biramo stav s kojim radimo vrati mi energiju. Posvećenost počiva na zahvalnosti i izboru misli.
- Bez dileme, postali ste zaštitno lice „Veleža“. Kako ste se snašli u toj ulozi? Shvatate li fudbalska pravila i razlikuje li se Lana prije i poslije kad je riječ o ovom sportu?
Jedino što je različito jeste da sam zavoljela tu priču; znanje još uvijek nije ni približno dovoljno, ali želja da se pripremi – jer sam zavoljela – ne dozvoljava da budem neprofesionalna. Nastavljam voljeti i učiti.
- U Vašem je poslu ženska ljubomora čest slučaj. Kako se nosite s tim?
S ljubomorom se treba nositi onaj ko je osjeća jer je u njemu. Zahvalna sam dok god nije u meni.
- Vaš savjet mladim novinarkama kojima ste uzor ili žele da ostvare karijeru poput Vaše?
Moj je jedini savjet ljudima da budu dovoljno sebični da vlastiti osjećaj sreće stave ispred svega, dok god time nikome ne čine štetu.
- Poruka svim našim gledateljima/čitateljima?
Volite sebe, druge i FACE TV.