Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj – Oleksandr Levchenko – za “Face.ba” piše o trenutnoj situaciji u Ukrajini. Prenosimo crtice iz njegovog ratnog dnevnika.
“Ukrajinska vojska trpi jak ruski vojni pritisak na Donbasu. Ipak, u Kijevu se niko neće dovoditi u situaciju da neka vojna jedinica ostane odsječena od većine trupa u potpunom okruženju. Tako ponekad ima povlačenja, ali radi izbjegavanja ‘vrtloga’. Sada je zadaća da se što jače brani svaki pedalj zemlje, ali uz pametno taktičko djelovanje. Rusi su polako uspjeli napredovati u Luganskoj regiji samo zahvaljujući ogromnoj prevazi u teškim naoružanjima, kojeg imaju preko glave.
Moskva dobro zna koliko je dugo Zapad odugovlačio da preda Ukrajini obično naoružanje, koje može jednostavno ubijati. Recimo, Berlin je smatrao svojim velikim doprinosom u zadržavanju prodora ruske vojske u dubinu ukrajinskog teritorija snabdijevanjem ukrajinskih vojnika pancirkama i kacigama. Sada su se dogovorili i u vezi sa teškim naoružanjem, ali Njemačka odugovlači pošiljku već nekoliko mjeseci. Samo je Berlin zaboravio da je moskovska televizija najavila da će poslije osvajanja ukrajinskog Donbasa ruska vojska krenuti u ratni pohod do Engleske, a Njemačka je geografski ‘usputna stanica’.
Naši su se vojnici prvih dana rata borili sa nadmoćnim neprijateljem, a mnogi su u Berlinu čekali da Kijev padne u ruke osvajača, pa se onda ne bi trebao potrošiti ni euro na pomoć Ukrajini. Poslije se situacija ‘prelomila’ i odbrambena djelovanja ukrajinske vojske prisilila su Ruse na povlačenje iz regije Kijeva, Černigova i Sumija. Ali su ostali okupirani veliki prostori na jugu Ukrajine. Američki je predsjednik odlučio pomoći Ukrajini teškim naoružanjem, ali kako je rekao: samo u odbrambenim ciljevima.
Ostalo je otvoreno pitanje kako osloboditi već okupirana područja od strane ruske vojske samo odbrambenim oružjem… Poslije povlačenja sa sjevera Ukrajine, ruska je vojska ostavila opljačkane kuće, hiljade ubijenih civila, silovanih žena i djece. Tako da su sada svi shvatili da spomenici u mnogim evropskim gradovima, gdje sovjetski vojnik na rukama drži dijete, nije priča o Rusima. Ova je zvijer u okupiranom području istočne Njemačke od strane sovjetske vojske silovala dva miliona Njemica, o čemu Moskva uvijek šuti. Tamo su sovjetski vojnici porijeklom iz Rusije pljačkali sve živo. Tako da vojnik, koji je na spomeniku prikazan kako drži dijete na rukama sigurno nije Rus, već Ukrajinac.
Šta su Rusi radili sa djecom na okupiranom teritoriju Ukrajine – mi dobro znamo. Osim toga, Rusija je iz Ukrajine već ukrala više od 400 hiljada djece, koje je nasilno premjestila na svoj teritorij. Sada toj djeci, koja su ostala bez roditelja koji su ubijeni od strane ruske vojske, Parlament Ruske Federacije u Moskvi donosi odluku da nametne svoje državljanstvo. Kremlj dobro vidi da zemlji fali ljudskih resursa, pa je zato poslao svoju vandalsku vojsku da krade, ne samo imovinu već i ljude, posebno djecu, da ih nasilno premješta na teritorij Ruske Federacije, navodno iz sigurnosnih razloga. Kasnije ih vlasti Ruske Federacije šalju u slabo naseljene teritorije, u Sibir i Daleki istok, i tu im se gubi svaki trag.
Rusija je iz Ukrajine dosad ukrala 1,4 miliona stanovnika. To je problem koji ima ogroman humanitarni karakter. Sada se međunarodni sud za ratne zločine u Ukrajini, koji je u stadiju formiranja, mora pozabaviti odlukama političkog vrha u Kremlju o premještanju, ustvari krađi ljudi iz Ukrajine, i strogo se moraju kazniti izvršitelji ovog ruskog genocida nad ukrajinskim narodom. To je modernizirana formula krađe ljudi, koja postoji još od doba neandertalaca, kada jedno pleme ne bi ubijalo drugo već bi zarobili sve pripadnike drugog pleme i koristili ih za rad. Kasnije se to u ljudskoj civilizaciji nazivalo dobom ropstva.
Kasnije je turska vojska krala ljude na okupiranom teritoriju, koje je poslije prodavala kao stoku, a malu je mušku djecu odgajala u posebnim uslovima kao vojnike janjičare. Tako je sultan u Istanbulu imao najodanije vojnike iz redova zarobljenih naroda. Janjičari su u odrasloj dobi često dolazili na područja svog rođenja, ali su zato nemilosrdno ubijalo lokalno stanovništvo jer su bili odgojeni da budu odani sultanu i Porti. Kremlj je krenuo istim putem.
Moskva sada vrši realni genocid usmjeren ka ukrajinskom narodu. Jedne Ukrajince ubija, druge krade, da bi oni radili kao robovi i doprinosili klimavoj ruskoj privredi. Moskva dobro zna da su Ukrajinci uvijek dolazili u Sibir kao radna snaga, ali povremeno. Sakupivši novce, oni su se vraćali kući za razliku od domaćih, koji su sve zarađeno trošili na pijančenje. Tako se neandertalski Kremlj odlučio za masovnu krađu ljudi u modernom dobu. Međunarodna javnost to mora vrlo pomno istražiti, kao i sve one koji su planirali ovaj neljudski potez.
Sada se ukrajinska vojska umiva u krvi i teško se bori da Moskva ne bi porobila čitav ukrajinski narod, što Kremlj planira i koji je željan umiranja i robovanja naših ljudi… Ovaj zločinački naum rusizma (ruskog fašizma) ne prijeti samo Ukrajini, već i čitavoj evropskoj civilizaciji.”