Digitalni euro trebao bi građanima omogućiti plaćanje digitalnim oblikom novca centralne banke, ali neće zamijeniti novčanice i kovanice niti će biti investicijski proizvod. Njegovo uvođenje moglo bi početi 2029. godine, dok bi banke za prilagođavanje svojih sistema mogle izdvojiti između četiri i šest milijardi eura.
O razvoju digitalnog eura, zaštiti privatnosti, ograničenjima i troškovima govorilo se na panelu „Digitalni euro: činjenice i zablude“, održanom u Briselu. Učestvovali su Fernando Navarrete Rojas, španski zastupnik u Evropskom parlamentu, Nele Nõmm, ekonomistica u Evropskoj centralnoj banci (ECB) u Frankfurtu, te Georgina Garriga Sánchez, zadužena za medije i komunikaciju u projektu digitalnog eura.
Plaćanje i bez interneta
Kod internetskih plaćanja ECB planira primijeniti pseudonimizaciju, tehničko rješenje koje bi trebalo spriječiti povezivanje transakcije s identitetom osobe koja plaća. Poslovne banke i dalje će provjeravati transakcije u skladu s važećim propisima.
Viši nivo privatnosti trebala bi omogućiti funkcija plaćanja bez internetske veze, bez posrednika i online provjere. U tom slučaju podatke o plaćanju imali bi samo osoba koja šalje novac i njegov primalac.
„Novčanik za plaćanje bez internetske veze zamišljen je kao digitalna verzija gotovine. Korisnik bi unaprijed prebacio određeni iznos na sigurnosni čip u mobitelu, a zatim bi mogao prenijeti novac na drugi uređaj jednostavnim približavanjem telefona. Naprimjer, 10 eura moglo bi se prenijeti i bez internetske veze. Takvo plaćanje neće biti neograničeno: predviđeni su limiti stanja i pojedinačnih transakcija radi sprečavanja zloupotreba“, pojasnila je Sánchez.
Digitalni euro neće biti kriptovaluta, nego digitalna valuta centralne banke namijenjena plaćanju, a ne špekulacijama ili ulaganju. Sistem neće počivati na blockchain tehnologiji, već na centraliziranoj evidenciji.
Korisnici će digitalnom euru moći pristupati putem aplikacije svoje banke ili zasebne aplikacije ECB-a. Komercijalne banke distribuirat će digitalni euro građanima, dok će Evropska centralna banka razvijati infrastrukturu.
Koliko će novca građani moći držati?
Radi zaštite bankarskog sistema predviđeno je ograničenje iznosa koji pojedinac može imati u digitalnom euru. Kao moguća gornja granica spominjalo se 3.000 eura, ali konačna odluka još nije donesena.
Ako bi korisnik imao taj iznos na digitalnom novčaniku, a želio obaviti plaćanje od 3.500 eura, prvih 3.000 eura bilo bi naplaćeno s digitalnog novčanika, dok bi se preostalih 500 eura automatski povuklo s povezanog bankovnog računa. Novčanik za plaćanje bez internetske veze imao bi zaseban, vjerovatno niži limit.
„Digitalni euro nije štedni ni investicijski proizvod. Namijenjen je svakodnevnim plaćanjima“, istaknule su predstavnice ECB-a.
Digitalni euro ne bi donosio kamatu, a ograničenje iznosa trebalo bi spriječiti masovno povlačenje depozita iz banaka i zaštititi finansijsku stabilnost. ECB je testirao i scenarije s višim limitima, ali simulacije nisu pokazale značajan rizik za stabilnost sistema.
Građani neće plaćati naknade
Digitalni euro za građane bi trebao biti besplatan, ali se još raspravlja o visini naknada koje bi plaćali trgovci.
Predstavnice ECB-a odbacile su tvrdnje da je cilj projekta ukidanje novčanica i kovanica. Izbor će, kako su naglasile, ostati na građanima. Digitalna opcija trebala bi odgovoriti na rast internetske trgovine i elektronskih plaćanja, dok će gotovina ostati važna za one koji nemaju pametni telefon ili pristup digitalnim uslugama.
Razvoj digitalnog eura obrazlaže se i potrebom jačanja evropske nezavisnosti u platnom prometu. U 13 od 21 države eurozone građani se u velikoj mjeri oslanjaju na međunarodne kartične sisteme poput Vise i Mastercarda jer nemaju domaću alternativu.
ECB zato uspostavlja više lokacija za obradu transakcija kako eventualni kvar na jednoj od njih ne bi zaustavio cijeli sistem.
Banke čekaju milijarde troškova
Trošak razvoja projekta za Eurosistem procjenjuje se na oko 1,3 milijarde eura, dok bi godišnji operativni troškovi mogli iznositi približno 320 miliona eura. Vanjski troškovi razvoja procijenjeni su na oko 265 miliona eura.
Banke bi, prema procjenama ECB-a koje je prenio Reuters, za prilagođavanje svojih sistema mogle izdvojiti između četiri i šest milijardi eura tokom četiri godine. Troškove infrastrukture snosio bi Eurosistem, koji ne bi naplaćivao naknade za transakcije digitalnim eurom.
O troškovima je govorio i Fernando Navarrete Rojas, izvjestitelj Evropskog parlamenta za digitalni euro. Upozorio je da se procijenjenih 1,3 milijarde eura odnosi na troškove Eurosistema, a ne na ukupnu vrijednost projekta.
Najveći dio troškova mogao bi pasti na banke i druge posrednike koji će morati prilagoditi infrastrukturu novom sistemu. Ipak, konačan iznos još nije poznat. ECB očekuje da bi prihodi od izdavanja novca, odnosno takozvani prihod od emisije novca (seigniorage), mogli pokriti troškove infrastrukture Eurosistema.
Otvoreno je i pitanje naknada za trgovce, čija visina još nije dogovorena.
Prvo izdavanje moguće 2029. godine
Prije uvođenja digitalnog eura potrebno je usvojiti evropski zakonodavni okvir, o kojem se još raspravlja. U Frankfurtu se pripremaju za mogućnost prvog izdavanja tokom 2029. godine.
Prema prijedlogu, digitalni euro bit će dostupan i posjetiteljima iz drugih država, uključujući turiste. Za korištenje će biti potrebno otvoriti račun kod banke koja nudi tu uslugu.
Predviđena je i mogućnost izdavanja fizičke kartice koja bi mogla objediniti digitalni euro i postojeće nacionalne platne sisteme.