Izraelska studija proučavala je dvadeset parova platonskih istospolnih prijatelja koji su rekli da su “kliknuli” kada su se prvi put upoznali.
Mnogo drugih sisara njuše jedni druge kako bi odlučili da li će se igrati, napasti ili pobjeći od druge životinje.
“Ljudi su promijenili ulogu njušenja djelimično zbog društvenih tabua, što je dovelo do stava da je njušenje nebitno za društvo i ljude”, naveli su istraživači.
Ali šta ako nas stranci “zainteresuju prvim njušenjem, a ne prvim pogledom?”, pitali su se neurolozi.
Nakon nekoliko provedenih eksperimenata da isključe druge mogućnosti, istraživači su zaključili da u društvenim odnosima zaista ima hemije.
U glavnom eksperimentu, od 20 parova prijatelja zatraženo je da se tuširaju sapunom bez mirisa, i da ne jedu hranu poput karija ili bijelog luka kao i da spavaju u krevetu odvojeni od svojih partnera.
Dobili su instrukcije da svaku noć nose čistu majicu najmanje šest sati te nakon toga majicu stave u plastičnu vrećicu. Nakon toga, majice su zamrznute, a zatim odmrznute sat vremena prije eksperimenata sa mirisanjem.
Da li prijatelji slično mirišu?
Uzorci mirisa uzimani su uz pomoć uređaja PEN3 eNose koji radi na principu senzora i dijela za uzorkovanje plinova. Tehnikom upoređivanja rezultata sa pet senzora, određene su razlike između mirisa.
U drugom eksperimentu, 25 volontera upoređivali su mirise, upoređujući dva mirisa u isto vrijeme, od kojih su neki pripadali nasumično spojenim parovima ljudi, dok su drugi pripadali prijateljima koji su “kliknuli” na prvu.
U ovom eksperimentu i volonteri i uređaj PEN3 eNose su bolje detektovali sličnosti među parovima prijatelja.
Nisu svi eksperimenti dali ovako jasne rezultate: Kada su 24 volontera upoređivala tri mirisa – dva od prijatelja i jedan od treće, nasumične osobe, teško su pronalazili razlike.
“Mislimo da je to jednostavno bilo preteško”, rekla je doktorandica Inbal Ravreby, glavna autorka istraživanja.
Volonteri su također ocjenjivali 40 mirisa prijatelja po ugodnosti, intenzitetu, seksualnoj privlačnosti, kompetenciji i ugodnoj ličnosti. Kada su istraživači kombinovali svih pet rezultata, prijateljski parovi ocjenjeni su sličnije nego nasumični parovi.
Mogu li se neke stvari predvidjeti na osnovu mirisa?
Tu nije bio kraj istraživanja: naučnici su željeli da testiraju mogu li namirisati sličnosti među potpunim strancima i odrediti da li će “kliknuti” kada se upoznaju.
Da bi ovo testirali, naučnici su uz pomoć volontera koji se nikada nisu upoznali pripremili “igru oponašanja”, u kojoj su učesnici tokom dvije minute kopirali pokrete jedni drugih bez da išta kažu. Na ovaj način je napravljeno 66 parova, od čega je trećina rekla da su “kliknuli” na prvu sa partnerom iz igre. eNose uređaj je zabilježio hemijsku sličnost.
“Mislim da je ovo najvažniji rezultat jer je pokazao da možemo sa 71 posto sigurnosti predvidjeti poklapanja”, rekla je Ravreby portalu ScienceAlert.
Prethodne studije sugerisale su da mirisanje stranaca potiče amigdalu, centar za strah u mozgu, dok se sa prijateljima taj dio mozga ne aktivira.
Ono što je već poznato je da ljudi rođeni bez čula mirisa se u brojnim društvenim situacijama lošije snalaze zbog ovog stanja.
Covid-19 uzrokovao je kod malog broja ljudi da u potpunosti izgube čulo mirisa i teško je reći kakav utjecaj to ima na društvene odnose, kazala je Ravreby.
“U mnogim slučajevima ne radi se o potpunoj anosmiji, nego djelimičnoj kada ljudi osjete neke mirise, a neke ne”, rekla je.