CVIJET ŽIVOTA
Ovaj odlazi, drugi ne prolazi.
Drugi je vječan u beskonačnost,
U vrijeme koje vremena nema.
Vrijeme je u Potočarima stalo
I ne broji se više
U ovom životu prolaznom.
Al’ otkucava na svakom tabutu
Riječima genocid
I traje kao sekunda.
Jedna sekunda,
Genocid.
Ponavlja se i urezuje.
Od tada i ptice iza genocida žive.
I drveće raste
Nakon genocidnog vremena.
I nebo od genocida nije isto.
Samo čovjek ostaje isti,
Onaj nevini,
Bijeli il’ zeleni
U proljeće il’ u jesenje vrijeme.
U krugu života cvijet plovi.
I samo cvijet u Srebrenici
Nije umro
Nego cvjeta.
Cvjeta bez mirisa
U bijeloj boji
Prekriven zelenom čohom.
Al’ opet živi.
Živi za vrijeme bez vremena.
Svi cvjetovi su poput ovog.
Puni nade,
Puni života,
Života kojeg se živi za život
Onih cvjetova koji procvali nisu,
Koji su pokošeni genocidnom kosom.
Koji žive dok ih mi spominjemo.
Ptice ih spominju.
I drveće ih spominje.
I nebo ih spominje.
Čovjek nevin je
Cvijet života
I svaki takav
U Srebrenici je rođen.