Na moskovskoj propagandističkoj televiziji održana je debata tokom koje se raspravljalo o strategiji Ruske Federacije (RF) tokom sljedećih decenija prilikom čega su kremaljski propagandisti iznijeli svoja mišljenja.
Predstavnici ideje rusizma, ruskog neofašizma, naglašavali su da ukrajinski jezik ne postoji, a također su naveli predviđanje da će Rusija pripojiti susjedne zemlje u “jedan veliki ruski dom”, s eventualnim širenjem na Balkan i Poljsku. O tome je govorio jedan od kremaljskih propagandista Nikolaj Vavilov. On je tvrdio da će Rusija pripojiti sve te nacije koje tvrde da su nezavisne u jedan veliki ruski dom. Šta to znači? U Evropi sa 500 miliona stanovnika postojat će kolektiv od 200 miliona ljudi koji govore ruski i koji može smireno položiti pravo na Balkan, Poljsku i tako dalje.
Onda se postavlja pitanje za oficijelni Zagreb, Sarajevo, Podgoricu, Beograd, Sofiju, Skopje: da li ste svjesni ruske opasnosti za regiju. Da li ste spremni boriti se sa eventualnim ruskim vojnim desantom ako će on doći na prostore Balkana? Imate li popis čitave pete kolone u svojim zemljama – od političara, biznismena, predstavnika medija na koje računaju Rusi kada će se vojno pojaviti na poluotoku. Smatrajući da borbeno ovi zemlji možda i nisu u spremnosti odbiti drzak ruski vojni napad, treba biti u stalnoj komunikaciji sa NATO-om, SAD-om, Velikom Britanijom koji mogu vojno pomoći izbjegnuti rusku okupaciju. Evropska bezbjednosna zajednica mora hitno početi aktivno raditi u smislu praćenja i kontrole proruskih snaga koje su spremne čak poći protiv svojih državnih institucija da bi podržali rusku invaziju. Ukrajinska iskustva govore da ne treba previše tolerisati proruske političare i medije koji vješto koriste evropske vrijednosti, pravo na slobodu govora i medija. Takvi političari i medije praktički spremaju teren da u središtu domaćih društava ne bi bilo otpora ruskim okupatorima. Oni siju nevjericu u snagu EU i NATO, mogućnost kontinentalne solidarnosti i podrške slabim karikama u lancu evropskih institucija i zemalja članica. Ruska vojna opasnost za regiju može doći provociranjem unutrašnjih konflikata gdje se Moskva želi odmah pojaviti kao mirotvorac, a u stvari vojno doći na Balkansko tlo i tu ostati. Smatrajući da Hrvatska, Bugarska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora su članice NATO, a Zagreb i Sofija još i članice EU, onda najviša opasnost ruskog vojnog dolaska na terene regije postoji u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Tu je ruski lobi formiran odavno i pripremljen za djelovanje u bilo kojem trenutku. Beograd uz Budimpeštu su pojedinačni evropski gradovi koji nisu izbacili sa svojih teritorija nijednog ruskog špijuna. Ruska obavještajna zajednica ušla je u srž politike službenih Beograda i Budimpešte i potpuno manipulira čak najvišim političkim rukovodstvom ovih zemalja gdje je najizrazitiji primjer mađarski premjer Viktor Orban.
Što se tiče Poljske, tamo su spremni dočekati rusku invaziju. U društvu je formiran politički konsenzus između svih stranaka i građanskog društva što se tiče eventualne vojne ruske agresije. Osim toga, oficijelna Varšava razumije da ne treba čekati dolaska ruskih vojnika, a što jače podržavati oficijelni Kijev i njegove oružane snage koje mogu ne samo zaustaviti i odbiti rusku invaziju na Evropu preko Ukrajine, nego i vratiti kući ruske vojne agresore živima ili u kovčezima. Poljska je stala rame uz rame s ukrajinskim narodom u borbi s ruskim neofašizmom. Tu nema više mjesta za ideološke diskusije. Na to nemamo vremena. Kremlj je uvijek koristio evropske slobode da bi uvrstio svoje propagandističke kanale u evropsku televizijsku mrežu. Evropljani su napokon shvatili šta znači moskovski informacijski trojanski konj. Ali u istim Beogradu i Budimpešti ruska propaganda se osjeća komotno i spremna se da još više aktivira kad budu dolazili ruski vojnici. Za to ipak mora prvo pasti Ukrajina. Zato apsolutno nisu jasne poruke nekih visokih političara u Zagrebu i Sofiji koji ne bi pomagali učvršćivanju ukrajinskih oružanih snaga koji se snažno bore sa ruskim agresorom i spašavaju Evropu i posebno Balkan od vrlo moguće ruske agresije. Dobro vidimo sve ove političare kako igraju na polju ruskog agresora sa svojim porukama da ne treba previše pomagati ukrajinskoj vojsci. Nije isključeno da su oni spremni dočekati ruskog okupatora u prljavim čizmama koji će prinuditi domaće narode njemu njih čistiti.
Što se tiče pseudo filologa, ruskog neofašiste Nikolaja Vavilova, on treba da zna da je stari ukrajinski jezik postojao od prvog vijeka naše ere na kojem su govorili ukrajinski pradjedovi Venedi (Vendi) koji su živjeli na prostorima sadašnje središnje, sjeverne i zapadne Ukrajine i istočne, središnje i sjeverne Poljske. O njima su govorili još antički grčki i rimski historičari. U 4. vijeku Venedi (Vendi) na teritoriju sadašnje Ukrajine preuzimaju naziv Ante i Sklavine, a na teritoriju Poljske ostaju sa svojim starim nazivom. Tako neuk Vavilov ne može shvatiti da prvi Slaveni dolaze na tlo sadašnjijeg evropskog dijela Ruske Federacije koji je bio uvijek potpuno neslavenski tek u sredini 8. vijeka. I samo zbog ove jedne činjenice da je ukrajinski jezik stariji od ruskog najmanje 800 godina on ne može fizički biti njegovim dijalektom nego naopako. U jezičkom smislu ukrajinskom jeziku dosta su bliski Poljski od početka stvorenja prvog slavenskog zajedničkog jezika Veneda (Venda), češki i slovački, kuda su djedovi sadašnjih Ukrajinaca Anti i Sklavini preselili krajem 5. vijeka, a također jezici svih balkanskih Slavena, kuda su Anti i Sklavini došli tokom 6. vijeka sa teritorija sadašnje Ukrajine. Razumije se da u to doba ruski jezik nije postojao ni u snu. Bolje bi bilo da ovaj Vavilov više šutio.