“Ruska vojska izvela je bombardovanje civilnih objekata ukrajinskog grada Kramatorsk na Donbasu, oglasivši da je to akt odmazde za uništenje ogromne količine ruskih vojnika u Makejevci kada je u novogodišnjoj noći zapovjednik pukovnije 1444. naredio svim novomobiliziranim borcima da se okupe u glavnoj hali zgrade gdje su oni stanovali da bi slušali novogodišnji pozdrav Vladimira Putina. Umjesto toga, četiri projektila HIMARS sa ukrajinskih pozicija su pogodila objekat koji je odmah bio potpuno urušen zbog skladišta u podrumu artiljerijske municije koja je eksplodirala. Kao rezultat uslijedilo je stotine poginulih i još toliko ranjenih.
Ministarstvo obrane Ruske Federacije oglasilo se, te poručilo da je uništena Kramatorska zgrada sa 600 ukrajinskih vojnika. O tome je govorio i portparol ruskog ministarstva, general Konašenkov. Ustvari ,ruska vojska granatirala je jednu školu u Kramatorsku koja je srećom u to vrijeme bila prazna, a nekoliko projektila pogodilo je susjedne garaže i oštetilo obližnje stambene zgrade. Srećom, niko nije poginuo i niko nije ranjen. Ostaje misterija zašto rusko ministarstvo obrane uvodi u zabludu građane Ruske Federacije i međunarodnu javnost. Izgleda da je ministar Šojgu osjetio miris opasnosti u djelovanju vojnog rukovodstva Ruske Federacije na privremeno okupiranim područjima Ukrajine. Već postoje političke grupacije i klanovi koji žele prebaciti odgovornost za sve vojne ruske poraze u Ukrajini isključivo na vojni vrh ministarstva obrane i generalštaba. To se ne sviđa većini generaliteta koji je primoran svakodnevno slušati naredbe Kremlja. Vladimir Puitin i njegovo najbliže okruženje ne žele biti u polju kritike ruskih medija i javnosti.
Naravno, krivac ove neuspjele Zločinačke politike protiv susjedne zemlje mora biti negdje drugo. Mnogima se nije svidio porast autoriteta Sergeja Šojgua u prvim mjesecima ruske vojne invazije u Ukrajini. Kada su krenuli vojni porazi svi koji nisu željeli rasta utjecaja ministra obrane Ruske Federacije, krenuli ga kritikovati. To su bili vlasnik privatne vojne kompanije (PVK) „Vagner“ milijarder i bivši kriminalac, koji je proveo u zatvoru devet godina, Prigožin i lider Čečenske autonomne republike, Kadirov. Prigožin i Kadirov svojevremeno su uspjeli pridobiti naklonost Vladimira Putina. Prvi je blisko sarađivao sa budućim ruskim predsjednikom i diktatorom još u doba banditskog Peterburga 90-ih godinama prošlog stoljeća kada su se zarađivale prve milijarde dolara na sumnjivim trgovinskim i privrednim ugovorima gdje je Putin bio aktivni član hobotnice koja je za sebe ubirala ogromne novce.
Budući predsjednik Ruske Federacije bio je odgovoran u gradu Peterburgu za čitavu vanjsku trgovinu i već tada je krenuo u stvaranja svog blaga kao budući najbogatiji Rus na svijetu koji se po ocjenama međunarodnih agencija bore sa nezakonitim bogaćenjem i procjenjuju imovinu i financije Putina na golemih 70 milijardi dolara. Raspon svog bogatstva Putin je planirao duplirati poslije pokoravanja ukrajinske države koja je vrlo bogata mineralnim i poljoprivrednim resursima i industrijskom bazom. Zasad, planovi ličnog bogaćenja Putina i njegovog političkog okruženja propadaju i to ne sviđa gazdi Kremlja koji je jako nezadovoljan rezultatima smišljenog rata protiv Ukrajine.
Čečenski lider Kadirov sklopio je sa Prigožinom sklopio savez koji jako kritikuje rusko ministarstvo obrane i generalni štab. Izgleda da njih dvoje pripremaju svoje privatne vojske (40 hiljada vojnika PVK Vagner i 10 hiljada bezuvjetno vjernih Kadirovu naoružanih u Ukrajini čečenskih boraca) za moguć obračun ako bude primoran odstupiti Putin ili sadašnji šef Kremlja jednostavno će otići u vječnost. To će biti teška i krvava vremena gdje svaki ozbiljan igrač na ruskom političkom polju može izgubiti glavu ako voljom slučaja bude u političkom taboru strane koja će izgubiti. U Ruskoj Federaciji praktički su uništene sve demokratske institucije i to sve će se rješavati nalik na borbe za krunu u srednjem vijeku. Ili ćeš pobijediti, ili ćeš biti fizički uništen.
To je sada realna ruska politika. Posebne planove za vlast uvijek ima FSB koji nije naklonjen vojsci i smatra je opasnošću za svog kandidata. FSB je u lošim odnosima sa ministrom obrane Šojguom i načelnikom general štaba Gerasimovim. FSB još i sada se sjeća vremena kada je Nikita Hruščov došao nakon smrti Staljina na vlast iskoristivši vojsku i potisnuvši tada Zloglasni NKVD koji je trebao podržati u borbi za vlast svog šefa Lavrentija Beriju isto kao i Staljin dosta rusificiranog Gruzijaca. Poraz u borbi za vlast Lavrentij Berija morao je platiti svojom glavom. Hruščov je tada smjestio sa svojih dužnosti sve utjecajne generale iz službe sigurnosti smatrajući ih opasnošću za sebe kao bliskih Beriji službenika, a ustvari krvavih monstruma. Sa druge strane, FSB vrlo dobro razumije opasnost dolaska na vlast grupacije Prigožin-Kadirov i nije isključeno da je spreman za likvidaciju obojice ako krene žestoka borba za Kremlj.
Vladimir Putin to sve vidi i u njegovom interesu je da se grupacije oko njega bore i oslabljuju jedna drugu. To njemu ide na ruku jer planira vladati Rusijom do kraja svog života. On se u svemu oslanja na Federalnu službu osiguranja (FSO). Kako će sve ispasti na kraju, još uvijek je nepoznanica, ali ruski gubici na ratištima Ukrajine približavaju se slomu imperijalnog sistema upravljanja Rusijom koji je Vladimir Putin smislio za sebe. Polako ali vjerno, bliži se krvav i žestok ruski obračun.”