“20. januara u Ramštajnu će biti održan još jedan samit ministara odbrane zemalja NATO saveza i država koje su odlučile vojno-tehnički pomoći Ukrajini u ratu protiv ruske agresije.
Vrlo važna odluka očekuje se od njemačke strane odnosno davanja dozvola na isporuku teških tenkova Leopard II. Poljska strana već je spremna dati ukrajinskim oružanim snaga 14 tenkova takvog tipa, ali Berlin još nije dao svoje odobrenje za isporuku. Njemački kancelar i njegovi savjetnici misle da dolazak tenkova njemačke proizvodnje na ratišta Ukrajine može samo pogoršati sigurnosnu situaciju i to će isprovocirati eskalaciju. To je tačno ono što se tiče moskovske strane. Teški i dobro opremljeni savremeni tenkovi će pogoršati situaciju za Moskvu kako bi mogli potpomoći ukrajinskoj strani da oslobodi velika područja nacionalnog teritorija koji je ruska vojska privremeno okupirala. Situacija će eskalirati i unutar ruskog društva koje će napokon shvatiti da grubom vojnom snagom neće pobijediti Ukrajinu i Moskva će morati donijeti tešku odluku o povlačenju svojih oružanih snaga sa čitavog teritorija Ukrajine. Ukrajinski vojnik, unatoč teškom naoružanju, riskira svoj život tokom borbe sa ruskim agresorom na nacionalnom državnom prostoru.
Ukrajinski vojnik postao je garant teritorijalne cjelovitosti niza država članica NATO-a. Kremlj je otvoreno proglasio želju za restauracijom ruskog carstva, a to znači da svoj državni suverenitet mogu izgubiti Litva, Latvija, Estonija i Poljska, te i Finska koja je na pragu ulaska u Alijansu. Osim toga, moskovski propagandisti više puta su ponavljali da će u slučaju pada Ukrajine, ruska vojska krenuti na Berlin, Budimpeštu i Beč.
U takvom geografskom naletu ruske vojske, Češka i Slovačka koje mogu biti kolateralne žrtve neće ostati po strani. Time je deset zemalja NATO-a pod rizikom direktne ruske okupacije. Kremlj će igrati na kartu podrške svojih saveznika u Beogradu jer radi na realizaciji plana ujedinjavanja svih Srba u jednoj državi za koju se u devedesetim godinama prošlog vijeka borio Slobodan Milošević, a sada sanja Milorad Dodik i radikalne stranke Srbije. Ovime, pod ruskom opasnošću također postaju Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija kao i članice NATO-a, te i BiH kao zemlja van Alijanse. Ukoliko ćemo još uzeti u obzir namjeru Moskve u formiranju novog pravoslavnog bloka zemalja onda u dobroj situaciji nisu ni Rumunija, Bugarska, Grčka kao članice NATO-a, te Moldavija, Gruzija kao zemlje van bloka. Pola Europe, uključujući Njemačku je u opasnosti od ruske invazije u slučaju pada Ukrajine. Dok vlada takva opasnost, Šolc još sve vaga.
Pritom su i ruski petokolonaši vrlo aktivni u Bugarskoj i Hrvatskoj, a pozicija Viktora Orbana svima je već odavno poznata.
Ukrajinska vojska drži liniju odbrane za dvadeset evropskih zemalja, a također možemo ubrojiti i bivše sovjetske republike na Kavkazu (Armenija i Azerbejdžan) i u Centralnoj Aziji (Kazahstan, Kirgizija, Uzbekistan, Turkmenistan i Tadžikistan) koje ruska vojska neće zaobići ako uspije pobijediti u Ukrajini. A Šolc opet sve vaga.
Brisel mora napokon da odluči i očisti politički prostor zemalja članica NATO-a od ruskih špijuna i političara koji potajno lobiraju za moskovske interese imajući kao pokriće slobodu izražavanja u medijima i diskusijama na političkoj areni. To je sve cijenjeno u zapadnim demokratijama i zloupotrebljava rusku obavještajnu mašineriju koja preko svojih poslušnika ostvaruje ozvučenje moskovskih agresivnih ciljeva koji su napravljeni za rušenje evropskog jedinstva, sijanja sumnje u neophodnost podrške Ukrajine kao ključne zemlje za teritorijalnu cjelovitost pola Evrope. Širenje antiamerikanizma i anti atlantskog jedinstva je također važna zadaća za takve petokolonaše koji prave podvale EU, NATO-u i čitavom evropskom sigurnosnom sistemu.
Samo Leopardi II neće spasiti Evropu od eventualne ruske agresije. Potrebni su napredni proturaketni sistemi tipa „Patriot“, savremeni borbeni avioni, artiljerija, oklopna vozila. Davanje zaliha sovjetskog oružja mora preći u novu fazu vojno- tehničke pomoći Ukrajine, a to je novo, zapadno naoružanje. Rusija aktivno kupuje oružje od Irana i Sjeverne Koreje, te na svoju stranu želi uvući i Bjelorusiju. Samo pobjeda ukrajinske vojske uz vojnu pomoć zapadnih demokratija će pomoći da se zaustavi širenje autokratije i diktature u Evropi i svijetu. Ukoliko Aleksandar Lukašenko i njegovo okruženje u Minsku osjete brzo jačanje ukrajinske vojske zapadnim oružjem, onda će više puta razmisliti da li im treba ratna avantura koju zaziva Moskva, a koja može vrlo skupo koštati i sve ih uništiti.
Onaj ko daje vojnu podršku Ukrajini, faktički ulaže u svoju sigurnu političku budućnost, buduću stabilnost evropskog kontinenta i presijecanja širenja ruske ratne invazije i ideološke zaraze rusizma kao savremenog neofašizma u svijetu. U suštini, počela je borba između evropske ljudskosti i neandertalskog moskovskog djelovanja. Svaki evropski političar mora odgovoriti na samo jedno, jednostavno, ali važno pitanje – jesi li čovjek ili nisi?
Budi čovjek i stani uz Ukrajinu!”