Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
„Budimpešta je postalo glavno leglo ruskim obavještajcima koji sada iz ovog grada djeluju u svim susjednim zemljama – Sloveniji, Austriji, Hrvatskog i Slovačkoj – ne samo u Mađarskoj. Ove zemlje su deportirale više ruskih agenata koji su djelovali u ambasadama Ruske Federacije, što im je bilo pokriće. Većina ruskih špijuna deportovana je iz Ljubljane, Beča, Zagreba i Bratislave, što je nanijelo ogromnu štetu obavještajnoj djelatnosti Moskve u zemljama središnje i jugoistočne Evrope. Samo u Mađarskoj nijedan ruski agent nije okarakterisan kao persona non grata iako je članica EU i NATO… baš kao i susjedna Srbija, kandidatkinja za članstvo u EU, u kojoj se kremaljski špijuni osjećaju kao kod kuće.
Svi prijatelji Moskve prijateljuju – isti im je gazda i boravi u Kremlju. Putinov najodaniji saradnik jeste evropski političar – Viktor Orban, koji svakog trećeg dana iskoči u javnosti sa proruskim narativima, kako bi pomogao Moskvi da prebrodi politički izolaciju Evropske unije zbog vojne agresije i neisprovociranog rata protiv Ukrajine. Prvo je Orban dogovorio s Putinom da, nakon što oni okupiraju Ukrajinu, Mađarska preuzme ukrajinsku regiju Zakarpatje. Kad su planovi Kremlja o brzoj vojnoj pobjedi propali, ova je suluda ideja Budimpešte pala u vodu. Ali Orban je ostao vjeran Putinu i vodi interesne bitke Moskve unutar EU i NATO-a.
On je imao podršku proruskog lobija u Njemačkoj i Francuskoj, ali su proruske snage u ovim zemljama na vrijeme detektirane i udaljene od donošenja važnih političkih odluka. Naravno, oni su uspjeli nanijeti ogromnu štetu – kočili su vojnu podršku evropskih zemalja Ukrajini pola godine. Da je Ukrajina dobila oružje na vrijeme, makar pola godine ranije – kao što je dobila nakon zadnjeg summita u ‘Ramsteinu’ – ovaj bi rat možda već bio pri kraju, kao i teške bitke… Kremlj je u prvim mjesecima rata uspio prigrabiti ogromnu količinu ukrajinskih teritorija koje sada treba vratiti pomoću žestokih sukoba. Najbitnije je što ostale glavne evropske prijestolnice razumiju da ako padne Ukrajina – pola je Evrope u opasnosti!
Posljednje Orbanove prokremaljske izjave tiču se njegove konstatacije da je Ukrajina ‘ničija zemlja’. Ovaj neuki ‘historičar’ ranije je govorio da u Mađarskoj nema mjesta za iseljenike sa drugih kontinenata. Navodno je Evropa ionako preplavljena izbjeglicama iz nerazvijenih zemalja… Orban je jednostavno zaboravio da su, historijski, Mađari narod koji nema evropsko porijeklo. Napominjem: krajem IV stoljeća, u okviru sadašnje Mađarske, iz azijskih ravnica došli su nomadi Huni – tu su boravila germanska plemena koja su ranije potisnula domicilne Kelte. Ova su dva naroda, naravno, bila evropskog porijekla. Ali Mađarska ima i naziv Hungary, kao zemlja Huna. Sa Hunima su, u srednji tok Dunava i lokalnih ravnica, došli i Slaveni sa teritorije današnje Ukrajine, čiji je prvobitni prostor naseljavanja bio između rijeka Dnjepar, Visle i Karpata. Oni su bili važan politički faktor poslije V stoljeća, kad su se Huni morali vratiti natrag nakon pogibije svoje legendarnog vođe Atile. Nije čudno da je najpopularnije muško ime u Mađarskoj uvijek bilo upravo Atila. Poslije Huna, iz azijskih ravnica, na ove je prostore došao još jedan nomadski narod – Avari, koji su postali dominantni. Sa njima je stigao i val Slavena iz sadašnje Ukrajine. Poslije toga, kad su Franci u potpunosti uništili Avare početkom IX stoljeća, Slaveni dobivaju svoju historijsku šansu za dominacijom u dunavskoj ravnici i južnije na Balkanu. Ali ubrzo na prostor srednjeg Dunava dolaze plemena Mađara, koji su porijeklom iz južnog dijela zapadnog Sibira. Tu oni formiraju svoju etničku državu. Zato se Moskva dugo poigravala historijskim osjećanjima Budimpešte – da su se Mađari preselili u Evropu sa sadašnje teritorije Ruske Federacije. Mađarskim je političarima ovo osjećanje neki argument, ali najvažnija je finansijska podrška – na koju Kremlj nikad nije štedio svoj novac.
Ali nije ovo samo mana Viktora Orbana. Poslije boravka hrvatskog predsjednika u Budimpešti, on je – uz Orbana – ozvučio prokremaljske ideje. Moskva traži zaoštravanje situacije na Kosovu, da bi skrenula pažnju s Ukrajine… i tu je stigla pomoć s Pantovčaka! Prema riječima hrvatskog predsjednika, ‘međunarodna je zajednica ukrala Kosovo Srbiji’. To je, navodno, otvorilo i neke druge probleme, pa je Rusija morala reagirati i preuzeti Krim. I sada ne postoji šansa da Ukrajina vrati Krim. Naravno, iz Moskve se čuo ogromni aplauz jer najpozicioniraniji hrvatski političar nije osudio ruski pokušaj aneksije ukrajinskog Krima, kao ni rusku invaziju i neisprovocirani rat protiv Ukrajine.
Podsjećam da je ruska okupatorska vojska zauzela Krim krajem februara 2014. godine i pod automatskim cijevima organizirala referendum za otcjepljenje od Ukrajine, i to za samo dvije sedmice. Takvog cirkusa nije bilo čak ni u jednom afričkom bantustanu, ali čovjeku, koji je završio Pravni fakultet u Zagrebu, to je nekako normalno… Ukrajina nije priznala Kosovo, pa nije ni čudno što je napokon i srpski predsjednik Vučić izjavio da ne priznaje rusku okupaciju Donbasa i Krima. Ali na Pantovčaku svira neka druga muzika. Orbana, koji etnički vuče porijeklo sa Sibira, nekako možemo shvatiti, tj. zašto ima proruske stavove, ali pradomovina Hrvata je u zapadnom dijelu sadašnje Ukrajine i pod ovim su nazivom živjeli do XII stoljeća – u sastavu druge Kijevske države… Izgleda da je u pitanju uloga nekog drugog faktora i nema historijski karakter.“