Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
„Putin se oglasio povodom godišnjice Bitke za Staljingrad (1943) rekavši da će se ‘ruska vojska opet, kao i prije osamdeset godina, boriti sa njemačkim tenkovima koji su došli na rusko tlo s oznakama križeva’. Šef Kremlja je ‘zaboravio’ reći da je ruska vojska došla na tuđe tlo da bi okupirala ukrajinsku teritoriju i izazvala agresivni rat. Putin šuti jer je Drugi svjetski rat pokrenuo, pored Njemačke, i Sovjetski Savez, koji se 17. septembra iste godine pridružio napadu na Poljsku – iz istočnog pravca. Kad su se njemačka i sovjetska vojska susrele kod grada Bresta, gdje se nalazila historijska utvrda koju je držala poljska vojska, napravili su zajedničku pobjedničku vojnu paradu, a sovjetski su se vojnici priključili nacistima u napadu na poljske položaje. Kad je postalo jasno da neće biti lako ‘istisnuti’ Poljake iz utvrde, onda je Moskva predložila pregovore. Sovjetsko vojno rukovodstvo granatiralo je mirni prolaz poljskih vojnika preko svojih položaja. I, kao i uvijek, Moskva je prevarila Poljake i pobila ih kad su izašli iz utvrde bez oružja… oni koji su preživjeli – završili su u koncentracionim logorima. Ovi su logori izum kremaljskog režima, koji su kasnije počeli koristiti i nacisti. Staljin je tridesetih godina tamo ‘bacio’ dvadeset miliona sovjetskih građana koji su, navodno, bili opasnost komunističkom poretku. Sada je svom političkom kumiru – Staljinu, koji je pobio dvadeset miliona vlastitih građana u Gladomoru i pri političkim represijama – Vladimir Putin digao novi spomenik u Volgogradu. Kako se ono kaže: Od jednog krvoloka – drugom.
Poslije napada na Poljsku, Sovjetski Savez okupirao je Litvu, Latviju i Estoniju. Kasnije je nastavio s ratom u Finskoj. Mala Finska dugo je pružala otpor ogromnoj sovjetskoj vojsci. Ali Staljin i maršal Žukov mobilizirali su nevjerovatnu količinu sovjetskih vojnika – bili su dvadeset puta brojniji od finskih branitelja. Ne obazirući se na ogromne ljudske gubitke, sovjetska vojska je probila liniju fronta i Helsinki je morao prihvatiti ponuđeni mir od strane Moskve. Finska je bila prinuđena dati trećinu svoje teritorije SSSR-u (Karelija), a zbog neisprovocirane invazije i teritorijalne pljačke, Sovjetski Savez je izbačen iz međunarodne organizacije Liga nacija, koja je bila oformljena poslije Prvog svjetskog rata – da ne bi izbio novi. Ali nacisti iz Berlina i staljinisti iz Moskve bez ikakvog rasuđivanja pokrenuli su Drugi svjetski rat, da bi ublažili svoje ‘teritorijalne apetite’ kad je riječ o tuđim prostorima. Samo, Staljin nije očekivao da će njegov vojni pakt s Berlinom upravo Hitler cinično prekršiti. Umjesto napada na Veliku Britaniju, sve snage njemačkog Vermachta bile su usmjerene na uništenje Sovjetskog Saveza. Hitler je mislio da će Staljinova ubistva ogromne količine građana njemu donijeti podršku u centralnom dijelu SSSR-a… ali je staljinistička propaganda nadživjela nacističku. Većina sovjetskih građana stala je u zaštitu od agresora. Staljin je bio primoran voditi odbrambeni rat. Slabo pripremljena za borbe s moćnim protivnikom, sovjetska vojska je mogla zaustaviti naciste tek na rijeci Volgi, što je duboko unutar SSSR-a – kod Staljingrada. Bez aktivnog sudjelovanja Ukrajinaca, koji su podnijeli pedeset posto gubitaka od čitavog sovjetskog stanovništva – to bi bilo nemoguće uraditi.
Sad imamo gotovo istu situaciju. Moskva je opet pokrenula ogromni rat zbog osvajanja tuđih prostora. Prva na kremaljskom spisku je Ukrajina. Ako Kijev padne, Moskva planira raditi sve po starom scenariju: napad na Poljsku, Litvu, Latviju, Estoniju i Finsku. Napokon, ovaj su opasni scenarij ‘pročitali’ i u Briselu, Londonu, Parizu, Berlinu i Washingtonu. Ujedinjeni Zapad shvatio je da je, bez potpune podrške Ukrajini, u opasnosti pola Evrope i Centralna Azija. Tu su, naravno, još neke moskovske mete: Moldavija, Gruzija, Azerbejdžan i Armenija na evropskom tlu.
Nisu sigurne ni Slovačka ni Češka, pogotovo jer Orbanova Mađarska želi biti Moskvina saveznica. Putin tako griješi dušu kad upoređuje događaje prije osamdeset godina, ne shvatajući da je on sada u ulozi agresora, dok Ukrajinci brane svoju zemlju i slobodu svim snagama. On radi iste stvari kao Hitler prije osamdeset godina. Bez najave je upao u Ukrajinu i, kao nacisti 22. juna 1941. godine, u četiri ujutro bombardirao Kijev… samo što je tada bio 24. februara 2022. godine. Neofašista Putin svjesno obmanjuje ruski narod – da je neko napao Rusiju, a jasno je da je on agresor i ubica ukrajinskog civilnog stanovništva. Ukrajinski Bahmut postao je novi Staljingrad jer se tu vode odlučujuće krvave bitke. Iako su Ukrajinci u Drugom svjetskom ratu bili uz Moskvu i svojim žrtvama pridonijeli pobjedi nad nacistima, Kijev sada drži front kad je riječ o civilizacijskom karakteru – da ne bi moskovski neandertalci, koji su izabrali simbol (Z)la, napali evropske nacije koje drže križ – znak svog kršćanskog obilježja. Tako će ukrajinski tenkovi sa križevima proganjati ruske neandertalce sa svoje teritorije, da moskovsko (Z)lo ne bi pobijedilo u Evropi. Dobro i ljudskost potisnut će ruski cinizam i agresiju. Evropa će biti spašena od strane ukrajinskih vojnika koji će imati njemačke tenkove ‘Leopard’ i protuavionske sisteme ‘Gepard’, francuske i italijanske sisteme SAMP-T, francuska i finska blindirana borbena vozila, engleske helikoptere ‘Hawks’, američke rakete HIMARS i ratne avione F-16.
Demokratski svijet mora se vojno ujediniti i zaustaviti rusku invaziju na Evropu i Centralnu Aziju. Ukrajinski Donbas postaje mjesto gdje će ruska mašinerija za ubistva biti uništena. Ukrajinski Bahmut postaje tačka odbrane civilizacijskih vrijednosti – planetarnog karaktera – od prljavih ruskih neofašističkih čizama. Smrt ruskom fašizmu! Sloboda demokratskoj Evropi!“