O tragično stradalima Lejli Sadiković, Merimi Balkić, Almini Ćorović i Mini Kadrić svi su imali samo riječi hvale.
Sjednici u prepunoj sali Općine Centar prirustvovali su predstavnici Vlade i Skupštine KS, Grada Sarajeva, članovi porodica tragično stradalih, rodbina, prijatelji, kolege, te bivši i sadašnji učenici OŠ Kovačići.
Skup je počeo minutom šutnje i učenjem Fatihe, a prvi su se kroz suze obratili bivši učenici škole Mirza Abaza i Melika Đulančić.
– Kažu, Bog sebi uzima samo najljepše cvijeće iz bašte, a ja mislim da ni ovaj put nije pogriješio – rekao je Abaza.
Teško je, dodaje, riječima opisati zahvalnost osobama koje su nas odgojile, a još se teže borimo s činjenicom da im to više nikad nećemo moći reći.
Duboko potresena Melika Đulančić tokom svog govora, koji je posvetila učiteljici Lejli Sadiković, nije se sustezala da pusti suzu i brizne u plač.
– Kažu da je učitelj najplemenitije zvanje u svijetu, a duša naše učiteljice je bila velika i beskrajno topla. Ne kažu džaba da je škola naša druga kuća, a naša učiteljica druga majka. Nažalost, djeca više neće imati tu privilegiju da ih ona sa smiješkom dočeka na vratima i svojim milovanjem po kosi uljepša im dan… – rekla je uplakana Đulančić.
Prisutnima se obratila i Samela Alagić iz Udruženja pedagoga KS.
– Još uvijek smo tužni, kao i u trenutku kad smo saznali da Almine, Merime, Lejle i Mine više nema. One nisu bile samo naše kolegice, već i nevjerovatne žene i uzor mnogima od nas. Ponosni smo što su bile dio naših života. Ovo nije zbogom, samo doviđenja – rekla je Alagić.
Direktorica OŠ “Kovačići” Nađa Pejak naglašava da će njene stradale kolegice i dalje živjeti po svojim nesebičnim riječima, djelima, a najviše po dobroti njihovog srca.
– Rastali smo se nenadano, tiho i bez pozdrava. Teška je spoznaja da više niste sa nama. Tuga je prevelika, bol neopisiva, praznina nenadoknadiva. Iza vas će ostati bezbroj osmijeha, naučenih životnih lekcija. Ostat će generacije u čije ste odrastanje utkale dio sebe, generacije u čijim ćete sjećanjima nastaviti živjeti – navela je Pejak.
Škola je, dodaje, pretrpjela veliki gubitak, jer je izgubila vrijedne, humane, stručne i kompetentne ličnosti.
– Ostali smo bez vas iznenada, bez vaše ljubavi i topline. Ostali su nam neostvareni zajednički planovi, neostvarena nadanja i nedosanjani snovi – poručila je Pejak.
Ahmed Hodžić iz Vijeća roditelja OŠ Kovačići rekao je da su Lejla, Merima, Almina i Mina davale sve svoje znanje i iskustvo da naša djeca kroz život koračaju ponosno i pravim putem.
– Osjećaj tuge i bola steže nam grlo. Kao što je velika bol za onima koji odlaze, golema je i bol među onima koji ostaju – naveo je Hodžić.
Ministrica obrazovanja, nauke i mladih KS Zineta Bogunić prisjeća se posljednjih trenutaka koje je provela sa tragično nastradalima.
– Ispraćale smo našu zajedničku prijateljicu Vasiliju Veljković na vječni počinak. Kad smo rastužene gubitkom Vaske, naše zajedničke učiteljice inkluzije, razgovarale da trebamo nešto mijenjati u školama, nisam ni pomišljala da se posljednji put vidimo. Imale smo dogovorenu kafu, vijest da vas nema šokirala me – rekla je Bogunić.
Pitam se, nastavlja, koja vam je bila posljednja misao, je li vas bilo strah, je li vas boljelo?
– Nama ste ostavili tugu, bol, ali i ponos što smo vas imali. Divnu pedagogicu, predanu spremačicu, vrsnu učiteljicu i požrtvovanu direktoricu. Ostavile ste prazninu u svima koji su vas poznavali – dodala je ministrica Bogunić.
Podsjetimo, Lejla Sadiković, Merima Balkić, Almina Ćorović i Mina Kadrić smrtno su stradale kod Darive, u blizini Sarajeva, kada su u automobilu, iz još neutvrđenih okolnosti, sletjele s kolovoza i završile u provaliji dubokoj 200 metara.
Zbog te tragedije i velikog gubitka ne samo za porodice stradalih, nego i za cjelokupnu obrazovnu zajednicu i čitavo društvo, kantonalna Vlada je na području KS 16. april proglasila Danom žalosti.